Opasno je bezglavo trčati za istinom

Branko Lučić: Lindar je za mene magično mjesto  (Z. A.)
Branko Lučić: Lindar je za mene magično mjesto (Z. A.)

Svoju novu zbirku priča na slovenskom jeziku "Ubežnik iz laptopa" ('Bjegunac iz laptopa') prekjučer je u popunjenoj galeriji Slovenskog kulturnog društva "Istra" u Puli predstavio njen autor Branko Lučić, Puljanin lindarskih korijena koji već 30 godina živi i radi u Ljubljani. 

U ukupno 24 priče prevladava diskretni humor s daškom ironije i primjesom grotesknosti, a knjiga ima podnaslov "kratke zgodbe, basni in groteske"('kratke priče, basne i groteske'). 

- Uz ove Brankove priče može se jako lijepo zabaviti i nasmijati, no ima toga i za misliti, pa čak i malo za zabrinuti, kazao je Davor Šišović, urednik prethodnog Lučićevog romana "Čovjek koji je pao s neba" u kojemu je autor u Lindar doveo baruna von Munchausena. Teme priča u novoj knjizi su heterogene, ali im je zajednička nit komunikacijski identitet. 

- Ono što je napeto u tim pričama događa se u razgovoru. Likovi se neće potući; oni se neće boriti protiv nekog neprijatelja, ali će u misaonim putovima preći nezamislive avanture, kazao je Šišović, a autor zatim dodao: "Nisam htio imati monotonu zbirku. Rječnikom glazbe, htio sam igrati i u duru i u molu". Priče su mu povezane, posebno prva "Osmica" i zadnja "Kino Nostalgija". Radnja priličnog broja priča događa se u Istri, a u par su priča pripovjedači psi. Kroz priče se provlači i jasno nedefiniran lik "lutajućeg Lindarca". 

- Vjerojatno iz moje podsvijesti djeluje ta moja djetinja usađenost u Lindar. Danas je to mjesto kao mjesto, u njemu ljudi žive i rade, ali u vremenu mog djetinjstva, kad je svijet drugačije funkcionirao, taj Lindar je bio jedan teatar. Čim si izašao na ulicu, ti si de facto ušao u kazalište. Moj brat još i više piše o Lindaru. To je za nas magično mjesto, kazao je autor.  

Da je urednica nove knjige Majda Šavko točno utvrdila da je autorov oštriji cinizam usmjeren pogotovo spram "beskonačne kreativnosti i akrobatskih vještina birokracije i pravnoga sustava", potvrdio je i sam autor, rekavši da se dosta voli sprdati i s ironijom pisati o birokraciji. 

Poanta, pak, priče o pedagogu, kosu, zoologu i dva leptira jest da je opasno stremiti prema istini. 

- Mnoge moje priče govore o tome da je opasno bezglavo trčati za istinom. Ponekad je najbolje pustiti da te istina potraži sama. Svijet bi bio bolje, ljepše i jednostavnije mjesto kad ne bi tako bezglavo jurili prema istini, istaknuo je Lučić. Izrazio je nadu da će knjiga uskoro biti prevedena na hrvatski jezik, a trenutno je u potrazi za izdavačem. 

Branko Lučić pisao je tekstove za pjesme Francija Blaškovića, a istarskoj publici poznat je i kao dramatičar koji je preveo na istarski dijalekt i za pulsko Istarsko narodno kazalište priredio komade "Katina Gvardijanka" i "Furbaćona", dok je za Malo istarsko lutkarsko kazalište napisao komade "Mirakul od lonca" i "Brat daj mi bat". (Z. ANGELESKI)

 

 

 


Podijeli: Facebook Twiter