'Coito ergo sum' Teatra Rubikon i pulske TOFA-e

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Na dan lokalnih izbora riječki Teatar Rubikon i TOFA iz Pule izveli su predstavu "Coito ergo sum", podnaslovljenu kao "politička porno oda tranziciji". Vrijeme za premijeru nije moglo biti bolje tempirano, jer je riječ o predstavi koja u obliku koncertne izvedbe drame ili dramskog koncerta kontrapunktira politiku i pornografiju. Kao predložak uzeta je "Filozofija u budoaru" Markiza de Sadea, na temelju koje je Jelena Tondini napisala novi tekst u stihovanoj formi.

Ovo De Sadeovo djelo okarakterizirano je kao pornografsko, međutim radi se više o socio-političkoj drami koja prati fizičko, moralno i filozofsko obrazovanje mlade libertinke Eugénie. De Sade kritizira lažne vrline, aristokratsku čast i ćudoređe u pogledu seksualnosti te religiju. U nihilističkom obaranju gotovo svega, a naročito morala i religije koji sputavaju užitak, De Sade u oslobođenoj seksualnosti vidi jedino područje slobode, u kojemu se ruše sve društvene, klasne, rodne i druge razlike.

U odnosu na De Sadea, mogli bismo reći, dogodila se inverzija i mnoge elemente današnjega društva možemo detektirati kao "pornografske". Naročito politiku, kojom se predstava "Coito ergo sum" pretežito i bavi. Zanimljiv je način na koji je redatelj i koreograf Zvonimir Peranić dramsko-glazbene dionice povezao s odličnim videomaterijalom Ivana Dobrana. Likovi iz "Filozofije u budoaru", koji se u preciznoj glazbenoj dramaturgiji kreću pozornicom, u dijalogu su s vizualnim dijelom, komentirajući ga s ironijskim odmakom.

Videomaterijal je svojevrsni kolaž sastavljen od poigravanja raznim ideološkim i religijskim simbolima, socijalističkim sletovima za "drage vođe", kao i ikonografijom neoliberalnog kapitalizma u kojemu supermarketi postaju novi hramovi. Pri kraju predstave ekranom se nižu primjeri hrvatske političke gluposti - od najnovije ideje povezivanja otoka tunelima, do "Hrvatske koja je samo za Hrvate, dok su ostali gosti". Vrhunac ironije je finale predstave u kojemu je himna "Hej, Slaveni" glazbena podloga za barjak koji je kombinacija kineske i zastave Europske unije - još jedne zajednice (ili tamnice) naroda u koju ćemo uskoro biti ugurani.

Likove iz "Filozofije u budoaru" utjelovili su ekspresivna Nataša Petrić Tasha (De Saint-Ange), Ana Ljutić (Eugenie), Kristijan Ćoza (Vitez), Gregor Klarić, Zoran Josić i Roko Katalinić (Dolmance. Odličan je glazbeni segment predstave kojega potpisuju Vladimir Wolfl i Jelena Tondini, a zamišljen je kao furiozni spoj romske i elektronske glazbe. Za vizualni dojam zaslužni su kostimografkinja Kristina Nefat, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić i Ksenija Nakić Alfirević zadužena za frizure i šminku. (K. CUCULIĆ/NL)


Podijeli: Facebook Twiter