"Naša Pula; La nostra Pola, Our Pula" naslov je nove izložbe Duška Marušića Čičija, uvaženog pulskog fotoreportera čiji su radovi globalno poznati i priznati. Izložba će uz Dan grada Pule biti otvorena večeras (4. svibnja) u pulskom muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca u 19 sati, a u povodu 70. obljetnice oslobođenja grada Pule. Sve one koji poznaju autora i njegov rad, a Čiči spada zasigurno među najpoznatije pulske reportere, raduje već i sama najava izložbe. Čiči, naime, neizmjerno voli i svoj grad i svoj posao, a ova je izložba koju daruje svojim sugrađanima spojila njegove dvije ljubavi - Pulu i fotografiju.
- Koliko su dugo nastajale fotografije "Naše Pule"?
- Sve fotografije Pule koje će se moći vidjeti na izložbi snimljene su u zadnjih šest mjeseci. Ja ne volim kopati po arhivama, jer grad je kao i čovjek: stari, mijenja se, svakoga je dana drugačiji. Evo, recimo na izložbi su i dvije fotografije Malog rimskog kazališta: jednu sam snimio u srijedu, a dva dana kasnije - kada sam opet tamo prošao nije više bilo stabala jer su posječena i vizura je bila potpuno izmijenjena i - nastala je druga potpuno različita fotografija istoga mjesta. Neke stvari koje sam snimio danas, već su povijest. I upravo su te promjene interesantne.
70 fotografija uz 70 godina od oslobođenja Pule
- Koliko će fotografija biti izloženo u Svetim srcima?
- Sedamdeset fotografija, simbolično uz 70 godina od oslobođenja Pule.
- Jesi li snimao samo uži centar grada ili ima i motiva izvan centra i prigradskih pulskih naselja?
- Ima nekoliko fotki koje su snimljene izvan centra, ali bit grada je ova njegova stara jezgra, odnosno njegov ring koji postoji iz vremena Austro-Ugarske.
- Pulu snimaš od svoje osme godine, kada si od djeda dobio svoj prvi fotoaparat, a profesionalno to radiš 35 godina. S pogledom na nekadašnju Pulu, kako je ocjenjuješ danas? Ti spadaš među one Puljane koji zasigurno najviše prolaze gradom i bilježe njegove svakodnevne mijene?
- Da, Pula je doživjela velike promjene, ali nisu se sve one dogodile naglo. To ti je kao kad svaki dan hodaš nekom ulicom, u svom filmu, hodaš i hodaš, i uopće ne vidiš da je negdje izrastao kat, da su na drugoj zgradi promijenjeni prozori, na trećoj obojana fasada. Takve se stvari neminovno događaju u gradu. I u tom konceptu življenja i svim tim transformacijama, neke su stvari poružnile grad, a druge su ga uljepšale.
Često se sjetim moga djeda Hermana koji je uvijek govorio: "Samo jedan čovjek je u svemu bio ispravan - Franjo Josip." I ja sam osjećao taj utjecaj Austro-Ugarske i puno slušao o njemu. Nažalost, taj austrougarski štih se u ovom našem gradu izgubio, a mi ga do dana današnjeg nismo prepoznali kao jednu od najvažnijih priča u povijesti grada. Jer, dva su razdoblja krucijalna za Pulu: rimsko u kojem je grad nastao i Austro-Ugarska, koja je postavila temelje modernom gradu. Sve kasnije bila je nadgradnja. Tako da ono što se i na ovih mojih 70 fotki na izložbi provlači su upravo Rim, ali i ta neizbježna Austro-Ugarska. To je razdoblje u povijesti donijelo toliko napretka i toliko lijepoga, a žao mi je da mi to još nismo osvijestili. Ali, još uvijek nije kasno i imamo vremena odlučiti i pokazati ovo nemjerljivo bogatstvo koje imamo. Samo jedan od primjera su pulske utvrde, koje su u posljednje vrijeme strašno devastirane. Samo dva grada na svijetu imaju takav obrambeni sustav, prsten utvrda koji ih okružuje: Pula i Singapur. Otiđite Puljani na web i pogledajte što su u Singapuru napravili od svojih utvrda. Nevjerojatne stvari. Mi imamo jedinstven fortifikacijski sustav u svijetu, uz sve ostalo što je Austrija ovdje ostavila, i umjesto da na tome gradimo turizam i dovlačimo goste, to ne vrednujemo. (Bojana ĆUSTIĆ JURAGA)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU