Glas Istre
Srijeda
22.02.2017.
Pula
Vrijeme po gradovima u Istri
22.02
Ilustracija (Foto: Arhiva)

Sve više ljudi treba pomoć zbog mentalnog zdravlja

Objavljeno: 08.01.2017 | 16:07 Zadnja izmjena: 08.01.2017 | 16:07 1 komentara

Čak više od petine, točnije 22 posto nesposobnosti zbog bolesti u Europskoj uniji otpada na duševne poremećaje. Slična je situacija u Hrvatskoj, a kako kaže predstojnica Klinike za psihijatriju u Kliničkom bolničkom centru Rijeka izv. prof dr. Ika Rončević-Gržeta, situacija kod nas slična je onoj u EU posebice, ako se uzme u obzir potrošnja lijekova.

– Nema sveobuhvatnih epidemioloških podataka o pojavnosti duševnih bolesti u Hrvatskoj zbog čega je teško govoriti u realnim statističkim pokazateljima. Obzirom na porast potrošnje lijekova prema bazi podataka HALMED-a moglo bi se reći da je populacija u Hrvatskoj psihički sve bolesnija. Tako je potrošnja lijekova, u dnevnim dozama, koji djeluju na živčani sustav odmah iza lijekova za kardiovaskularne bolesti dok su financijski troškovi u 2015. godini iznosili su oko 812 milijuna kuna, odmah iza lijekova za liječenje zloćudnih bolesti. Usporedbe radi, financijski troškovi za lijekove koji djeluju na živčani sustav 2013. godine iznosili su oko 329 milijuna kuna, kaže izv. prof. dr. Rončević-Gržeta.

Stres i trauma

U kliničkoj praksi ona susreće visok udio onih osoba koje traže pomoć zbog psihičkih smetnji uzrokovanih stresom odnosno traumom. Tome u prilog idu i podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji govore da je udio stresom uzrokovanih poremećaja koji se liječe u bolnici 6,2 posto za 2015. godinu.

– Kad govorimo o predviđanjima vezanim za mentalno zdravlje u budućnosti rekla bih da je ta budućnost tu i da sve veći broj ljudi treba i traži pomoć zbog smetnji i poremećaja iz područja mentalnog zdravlja. Globalna nestabilnost koja dolazi s ekonomskom krizom, velikim migracijama i terorizmom utječe na sve aspekte života pojedinca čime se značajno povećava rizik za pojavu mentalnih poremećaja, dodaje predstojnica riječke Klinike za psihijatriju.

Primjerice, predviđanja Svjetske zdravstvene organizacije govore da će 2020. godine depresija biti drugi uzrok nesposobnosti zbog bolesti u općoj populaciji odmah iza kardiovaskularnih bolesti, a 2030. godine čak prvi. Depresija je znak iscrpljenih adaptacijskih kapaciteta, a kako objašnjava Rončević-Gržeta, pogađa ljude svih statusa diljem svijeta. Prema njezinim riječima, stresogena iskustva nisu jedini uzrok depresiji, ali globalna kriza i stresori koji s njom dolaze značajan su čimbenik rizika.

– Danas u svijetu od depresije boluje više od 350 milijuna ljudi. Posljedica vanjskih stresora, osim depresije, i niz je drugih duševnih poremećaja iz skupine poremećaja prilagodbe, anksioznih poremećaja, somatskih simptoma i bolesti te ostalog, koji su u porastu. Zašto je tome tako? Činjenica je da naša aktualna zbilja uključuje niz socio-ekonomskih čimbenika rizika koji su dokazano povezani s lošijim mentalnim zdravljem. Svjedoci smo značajnih društvenih previranja uključujući i velike migracije različitih uzroka, ekonomske nestabilnosti odnosno globalne ekonomske krize koja traje gotovo desetljeće. Ekonomska kriza ima reperkusije na ekonomsku sigurnost pojedinca i porast siromaštva. Na individualnom planu dolazi do povlačenja empatije, gubitka tolerancije, zaokupljenosti vlastitom dobrobiti uz gubitak socijalne osjetljivosti. Time su dovedene u pitanje tradicionalne vrijednosti, principi i bazična vjerovanja odnosno osjećaj sigurnosti u sebe i svijet oko sebe, tumači izv. prof. dr. Rončević-Gržeta.

Strah i terorizam

No, nakon što je svjetska ekonomija barem djelomično izašla iz krize u kojoj su milijuni ljudi izgubili osnovne egzistencijalne uvjete i kontrolu nad svojim životima, svijet se susreće s novom prijetnjom – pojavom terorizma. Teroristički napadi sve su češći, imaju tragične razmjere i kad je riječ o Europi najčešće se događaju u trenucima kad su ljudi okupljeni zbog raznoraznih slavlja, dakle u trenucima koji su do jučer predstavljali radost i veselje. Ljudi više nisu sigurni kad idu na koncert, proslavu Nove godine ili jednostavno javnim prijevozom na posao, a činjenica da ni u jednom trenutku nismo sigurni za svoj život i živote svojih najbližih te da nema načina kako bi se zaštitili, utječe i na psihičko zdravlje.

– Terorizam je stresor koji ne možemo predvidjeti, nema mogućnosti kontrole pa instinktivno predviđamo opasnost od napada koji se može dogoditi bilo kad i bilo gdje. Strah od terorizma ne podrazumijeva samo strah za sebe samog već i strah za druge emocionalno važne osobe. Strah je oduvijek bilo oružje u svim ratovima i ima ozbiljan učinak na naše emocionalno stanje, razmišljanje i ponašanje. Terorizam pobuđuje takav stupanj straha koji narušava osjećaj sigurnosti u sebe i u svijet oko sebe što su bazična vjerovanja na kojima temeljimo osjećaj sigurnosti. Učinak ovog straha na mentalno zdravlje pojedinca ovisi o strukturi njegove ličnosti i nekim biološkim i genetskim odrednicama. Neke osobe su bazično otpornije, odnosno osjetljivije, za mentalne poremećaje. Vezano za strah od terorizma, ali i u drugim sličnim situacijama koje generiraju strah, neki ljudi će reagirati pojačanim oprezom i ponašanjem u skladu s tim. Za njih, svaka situacija postaje potencijalno opasna pa se takvi pojedinci značajno povlače i izoliraju iz socijalnog okruženja, odustaju od nekih aktivnosti i hobija što utječe na kvalitetu njihova života i funkcioniranje. Neki izražavaju opsesivno mišljenje i ponašanje u nastojanju da uspostave kontrolu i sigurnost, npr. gledaju sve vijesti o terorističkim napadima, čitaju i proučavaju terorizam i teroriste, opisuje Rončević-Gržeta.

Ravnoteža

S obzirom da su teroristički napadi sve učestaliji i brutalniji, strah se pojačava. Dugoročno opterećen živčani i hormonalni sustav, kako to tumači Rončević-Gržeta, ima posljedice na raspoloženje, motivaciju pa i samu osobnost - obrambene obrasce i načine suočavanja. Isto će, kod nekih ljudi, kako tvrdi Rončević-Gržeta, dovesti do niza psihičkih i somatskih poremećaja.

- Na sreću, osim pojedinaca koji su na neki način bili sudionici terorističkog napada, većina populacije u stanju je nakon početnog šoka i preplavljujućeg straha i nevjerice, vratiti se u ravnotežu i nastaviti sa započetim aktivnostima. Tome naročito pridonosi podrška zajednice i društva u cjelini. Pojedinci koji su po strukturi vulnerabilniji, svakako mogu imati trajne posljedice u smislu psihičkih simptoma ili mentalnih poremećaja slabijeg ili jačeg intenziteta, kod nekih uključujući i simptome psihoze. Osobe koje boluju od teških duševnih poremećaja posebno su rizične i zahtijevaju posebnu zaštitu, ističe izv.prof.dr. Rončević-Gržeta.

Sva dostupna pomoć

Ova psihijatrica svakoj osobi koja se nađe u krizi preporuča da traži pomoć iz svih dostupnih izvora kao što su bližnji, radni kolege i nadređeni, društvene i socijalne institucije. U bilo kojoj kriznoj situaciji najvažnije je osigurati osnovna sredstva za preživljavanje, a navedeno je baza koja nudi sigurnost i polazište iz kojeg će pojedinac moći mobilizirati vlastite resurse na putu rješavanja problema. U slučaju pojave psihičkih simptoma, pomoć valja potražiti kod stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja.

- Ukoliko se usredotočimo na socio-ekonomske čimbenike kojima aktualno svjedočimo rekla bih da sadašnja previranja u društvu kao i ekonomska kriza imaju svoj tijek i da se radi o procesu za koji će trebati još dosta vremena. Za poboljšanje mentalnog zdravlja u ovim okolnostima nisu dovoljne samo osobne snage pojedinca već je briga za mentalno zdravlje od nacionalnog interesa. Konkretna istraživanja, koja bi ispitivala stresore vezane za globalnu ekonomsku krizu i psihičke smetnje koje su posljedica ekonomske krize, koliko je meni poznato, nisu provedena kod nas. U EU je provedeno niz istraživanja koja su potvrdila efekt krize na duševno zdravlje. Epidemiološki podaci pokazali su da je ekonomska kriza, s naglaskom na nezaposlenost i druge oblike financijskih problema, povezana s porastom mentalnih poremećaja s naglaskom na depresiju, anksiozne poremećaje, poremećaje spavanja, povećan rizik od suicida kod nekih skupina kao i porast problema s alkoholom, pušenjem te porastom kardiovaskularnih i respiratornih bolesti. Osim mentalnih poremećaja veća učestalost je nezadovoljstva i konflikata u braku, subjektivnog osjećaja tuge ili problema s pamćenjem i koncentracijom, opisuje  Rončević-Gržeta koja u svakodnevnom životu i praksi zamjećuje veći broj osoba koje traže pomoć zbog psihičkih smetnji koje dovode u vezu sa stresorima proizišlim iz  globalne ekonomske krize.

Stresori

Spomenuti stresori uglavnom su vezani za gubitak radnog mjesta, osobni financijski krah, prezaduženost, značajne materijalne gubitke koji istovremeno znače i gubitak bazične sigurnosti – gubitak doma, gubitak tvrtke i slično. Nerijetko se javljaju i osobe koje su zlostavljane na radnom mjestu ili u obitelji.

– Stresori su ponekad dovoljno snažni da i kod zdravog pojedinca dovedu do sloma i pojave psihičkih simptoma. No, nerijetka je situacija kad već od ranije postoji određena vulnerabilnost pojedinca, a pojava stresora okidač je za psihičku dekompenzaciju i pojavu simptoma, zaključuje izv. prof. dr. Rončević-Gržeta. (Barbara ČALUŠIĆ)



Novosti
PulaIstra
CrnaKronika
Sport
Kultura
Mozaik