Iako značajan broj hrvatskih radnika pati od nekog oblika poremećaja uzrokovanog na radu, tek ih se manji broj može bez straha požaliti svojim nadređenima, upozorili su predstavnici sindikata u petak na međunarodnoj konferenciji o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu .
Europska komisija je zbog osvještavanja socijalnih partnera, radnika i javnosti o važnosti pitanja zaštite na radu financirala projekt "Zaštita zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu", koji je predstavljen sindikatima metala, energetike i kemije iz Njemačke, Poljske, Mađarske i Hrvatske.
Po podacima Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu, u Hrvatskoj je evidentirano 60 posto radnika koji imaju poremećaj mišićno-koštanog sustava, 30 posto radnika izloženo je stalnom stresu, a 20 posto ih ima probleme sa spavanjem i lošim psihofizičkim stanjem.
Predsjednik Samostalnog sindikata energetije, kemije i nematala (EKN) Krešimir Dorić kaže da samo 10 posto hrvatskih tvrtki ima visoku razinu zaštite na radu, a uglavnom je riječ o velikim poduzećima, dok je stanje u srednjim i malim poduzećima znatno lošije. Pretprošle godine na radu je ozlijeđeno oko 15.000 radnika, a poginulih je oko 45.
Zabrinjavajuće je što je Zavod za zaštitu zdravlja do kraja 2013. dobio podatke od 16 poslodavaca po kojima su 123 radnika bila izložena karcinogenim ili mutagenim tvarima putem udisanja ili kože. No, stvarni broj izloženih radnika nije poznat jer nedostavljanje podataka nije kažnjivo.
Da se bez straha radnici ne mogu požaliti nadređenima, pokazuje podatak po kojem se na bol u leđima žali mali broj radnika iako od toga pati gotovo svaki četvrti radnik u EU (23,8) i više od svakog trećeg u Hrvatskoj (38,9 posto).
Mišićno-koštane poremećaje uzrokuje prekomjerno dizanje i nošenje tereta, ponavljanje pokreta i statički položaji ili duga razdoblja stajanja i sjedenja, pretjerana hladnoća i toplina te slabo osvjetljenje, visoka razina buke.
Psihosocijalne poteškoće nastupaju zbog zahtjevnog rada, nedovoljne kontrole zadataka, nezadovoljstva radom, monotonog rada, nedostatka potpore radne zajednice, rada bez mogućnosti odmora i oporavka od napora.
Najviše ozljeda dogodi se u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu u kojima na 100 tisuća ljudi stradaju gotovo 82 osobe, a slijedi prerađivačka industrija sa 70 osoba.(Hina)