O spolnom uznemiravanju na poslu često se piše i govori; svaka treća žena u Hrvatskoj bila je izložena nekoj vrsti spolnog uznemiravanja na poslu, njih više od deset posto pretrpjelo je teži oblik seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu, a napravljen je i vodič kako ga prepoznati i kako se od njega zaštititi.
No, o jednom drugom, bitno raširenijom, rodnom uznemiravanju i maltretiranju žena na javnim mjestima - na ulici, na trgovima, u parkovima, trgovinama, javnom prijevozu - govori se rijetko ili nikada. Često se ovaj problem banalizira. Kolikogod ga, međutim, trivijalizirali, u suštini je riječ o nasilju koje kod mnogih ostavlja traume, a mnoge žrtve trajno izbjegavaju javna mjesta na kojima su doživjele ovu ili onu vrstu napada.
- Zvuči li vam ovo poznato: komentiranje izgleda, vrijeđanje, obraćanje pogrdnim imenima, diranje, vulgarno dobacivanje, cerekanje, zviždanje, pipkanje, praćenje. Ja sam doživjela gotovo sve ovo i, nažalost, više puta, kaže Jelena Čaušević, aktivistica vrijedne inicijative "Hollaback!/Reagiraj!", koja je prošlog vikenda u Puli održala predavanje na Antifa festu u Rojcu.
Međunarodni pokret Hollaback posvećen je suzbijanju uličnog uznemiravanja žena i LGBTIQ osoba, a osnovala ga je 2005. u New Yorku grupa prijateljica. Do danas se formirao u još 25 zemalja, u nas u Zagrebu, gdje od 2011. putem online aktivizma, ali i predavanja i radionica, djeluje skupina iskusnih aktivistica koje su po struci najčešće psihologinje ili su završile ženske studije.
U američkom slengu "holla" podrazumijeva uznemirivati nekoga i zato je pokret nazvan "Hollaback" (uzvrati).
Pulska priča: Stavio mi je nož pod vrat
Od djetinjstva do danas doživjela sam bar 20 manijakalnih napada, praćenja, trčanja za mnom, a doživjela sam da mi je jedan stavio nož pod vrat. Imam PTSP od tih napada. Užasno se bojim hodati sama mračnim ulicama. Reagirala sam svakako, od ignoriranja do vrištanja, a najčešće je to bilo bježanje, govori nam 37-godišnja Puljanka.
- Doživjela sam i to da je jedan muškarac usred grada počeo trčati za mnom i vikati "J… bih te" i "L…. bih ti p….". Nešto slično smo doživjele moja prijateljica i ja kad smo imale 12 godina; nitko nije reagirao od prolaznika. Bilo je i hvatanja za guzicu u gužvi, a jednom i pred mojom kćerkom u Prvomajskoj; ona je tada imala četiri godine i ništa joj nije bilo jasno kad sam dreknula: "Kretenu jedan, kako te nije strah i sram!". Najgore je kad ideš sama na plažu. Kao fol upucavanja, ali dosta nasilna. Sjednu do tebe i odmah: "Treba li ti namazati leđa". Njemu valjda činjenica da sjediš u kostimu izgleda kao da si gola.
Kako reagirati na uličnog nasilnika
Važno je izgledati mirno, ozbiljno i samouvjereno, čak i ako se ne osjećaš tako.
Gledaj u oči osobu koja te uznemirava.
Pokušaj ne psovati i ne izgubiti živce.
Ozbiljan izraz lica. Odlučan, jasan i smiren ton glasa koji pokazuje odlučnost i zadržavanje kontrole.
Nemoj mu se ispričavati, izgovarati ili postavljati pitanja. Umjesto "Oprostite" i "Žao mi je, ali…", kaži mu izravno: "Odmakni se od mene" ili "Prestani me dirati".
Tvoja sigurnost je na prvom mjestu. Ako ocijeniš da je bolje ignorirati problem, to je u redu. (Z. ANGELESKI)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU