Gotovo dvije godine Porezna uprava ima mogućnost u naplati poreza koristiti i institut proboja pravne osobnosti, koji im omogućuje da naplate državna potraživanja iz imovine vlasnika ili direktora tvrtki, ako se utvrdi da su namjerno prebacivali ili skrivali novac na račune drugih, povezanih poduzeća ili na svoje privatne račune, a da su državi ostali dužni.
Dosad su poreznici pokrenuli puno takvih slučajeva, iznos duga koji nastoje naplatiti od vlasnika poduzeća je velik, ali konačna naplata, što je i očekivano u slučajevima u kojima se godinama izbjegavalo plaćanje poreza, ne ide glatko.
Mršave brojke
Do 1. srpnja ove godine pokrenuto je 625 postupaka utvrđivanja zloporabe prava, a u tim je slučajevima ukupan iznos poreznog duga milijardu i 39 milijuna kuna, odgovorili su iz Porezne uprave na naš upit u koliko su slučajeva pokrenuli postupke protiv vlasnika ili direktora zbog sumnje da su izbjegavali plaćanje poreza prebacivanjem sredstva na druge račune.
Uz to, Porezna je dosad donijela, piše u njihovim odgovorima, 493 rješenja, čime je obuhvaćena naplata gotovo 576 milijuna kuna duga. To znači da su donijeli rješenja po kojima se taj dug treba naplatiti iz imovine 493 vlasnika ili direktora poduzeća.
Međutim, rješenje ne znači i da je taj dug naplaćen. Zasad je Porezna uspjela naplatiti 11,8 milijuna kuna, što je oko dva posto iznosa za koji su donijeli rješenja.
Uz to, za još 11,5 milijuna kuna zatražena je prodaja nekretnina u vlasništvu osoba protiv kojih su se vodili postupci zbog sumnje da su namjerno izbjegavali plaćanje poreza. Detalje, odnosno imena tvrtki i ljudi o kojima je riječ Porezna, zbog zakonskih ograničenja, ne može otkriti.
Porezni službenici s kojima smo razgovarali i koji rade na slučajevima proboja pravne osobnosti ističu da se radi o najtežem modelu naplate poreza, jer je dugotrajan proces u kojem se dokazuje namjera da se novac prebacuje s računa na račun da bi se izbjeglo plaćanje poreza.
Riječ ima i Upravni sud
Dodaju i da poreznici moraju paziti na svaki detalj, jer i nakon drugostupanjskog rješenja kad se dug pokuša naplatiti i postoji imovina koja se za to može prodati, obvezniku uvijek ostaje mogućnost žalbe Upravnom sudu, a ne bi bilo nimalo zgodno da rješenja nakon što je imovina prodana počnu padati na Upravnom sudu.
- Naplata ide nakon drugostupanjskog rješenja. Što ako mi ovršimo imovinu i naplatimo se prodajom nekretnine, a onda Upravni sud kaže da smo u krivu? Zato stvarno nastojimo u svakom slučaju paziti na svaki detalj, da bi naša rješenja bila neoboriva i da ne bismo stvarali državi dodatne probleme. Zato sve malo dulje traje, ali naravno da nam ne pada na pamet, kad su iscrpljene sve druge metode, ne koristiti i ovu, jer nećemo zavarati oči pred tim da je netko izbjegao plati porez, a povećavala se njegova privatna imovina, zaključuje naš sugovornik iz Porezne uprave.
Napominje i da će direktori i vlasnici ubuduće dvaput razmisliti prije nego učine takav potez, jer znaju da je onda u opasnosti njihova imovina i da se država koristi i tom mogućnošću za utjerivanje duga.
Provjerava se poslovanje svih povezanih društava
- Da bismo dokazali da je netko u jednoj svojoj firmi namjerno "čistio" račune da ne bi platio porez, morali smo, u pojedinim slučajevima, umrežiti i provjeriti desetak povezanih tvrtki i tek nakon toga ići na osobnu imovinu vlasnika ili direktora koji je davao ili provodio takve naloge. No, ni tada stvar nije gotova. Mi sastavimo zapisnike, oni daju primjedbe i tako nekoliko puta. Na kraju ni rješenje još ne znači naplatu, jer se obveznik može žaliti, a do rješenja u drugom stupnju prođu mjeseci, objašnjava naš sugovornik zašto je još uvijek iznos naplaćenog duga 50 puta manji od ukupne vrijednosti donesenih rješenja. (J. MARIĆ/NL)