Kaos koji je krajem prošle godine zavladao na tržištu prehrambenih proizvoda, posebno svježeg mesa kod kojeg je salmonela bila gotovo uobičajeni "sastojak", digao je konačno uzbunu o pitanju podrijetla uvozne hrane, ali i stanja u domaćem agraru, na najvišu moguću mjeru. Upravo stoga, za sjednicu Sabora u veljači najavljena je rasprava o Prijedlogu Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom koji bi takve anomalije morao - eliminirati. Štoviše, njegova provedba, uz predviđen zakonski rok prilagodbe od 30 dana, mogla bi započeti već ovoga proljeća, najkasnije početkom ljeta.
Ono što se godinama sustavno zanemarivalo bila je domaća poljoprivredna proizvodnja, dok se bezrezervno poticalo "uvozničke lobije". Istina, nitko ne može zanemariti da se sve vrijeme osmišljavalo i sustav poticaja, pa i prošle je godine za tu namjenu utrošeno oko tri milijarde kuna, no rezultata uglavnom uz časne iznimke pojedinih sektora, nema.
Ministrovo zgražanje
Kasnije, s početkom novog tisućljeća, uslijedilo je i otvaranje moćnih trgovačkih lanaca, uz istina poprilično jake domaće snage, koji su bez većih problema ovladali hrvatskom trgovačkom scenom. Ono o čemu se nije vodila pažnja, a nije jer je bio uspostavljen sustav moći u kojem su nerijetko glavnu riječ vodili predstavnici "uvozničkog lobija", nikad se nije tražilo reciprocitet, odnosno postotnu participaciju kojom bi se obvezalo inozemne trgovačke lance na plasman proizvoda hrvatskog agrara putem njihovih trgovina u drugim državama. Njihov je odgovor uvijek bio poprilično suvisao: itekako bismo plasirali hrvatske proizvode izvan Hrvatske, no njih je malo i u pravilu su cjenovno krajnje nekonkurentni.
No, sve se dakle lijepo po uvoznike razvijalo, dok se nisu dogodile - sankcije Rusiji. Na tržištu su se zbog toga pojavili enormni viškovi hrane koju je trebalo plasirati u zemljama - bez sankcija. Nastali su problemi sa skladištenjem, a od toga do sanitarnih nepravilnosti, posebice kod osjetljivije peradi, tek je koračić.
Pa je novi ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić s pravom "poludio", na vrlo sugestivan način izrazivši zgražanje, čak i gađenje, nad kvalitetom uvezene hrane, mesa posebice. I potaknuo što je brže moguće slanje Prijedloga Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom u saborsku proceduru. Njegova je glavna zadaća hrvatskom agraru osigurati ravnopravniji nastup na tržištu, omogućiti, a svakodnevno svjedočimo i nizu takvih akcija - "doručaka" primjerice, da se hrvatsko meso nađe na policama trgovačkih mega lanaca, iz koje god oni zemlje dolazili.
Na ruku velikima
No - nije ni u Prijedlogu izgleda sve onako kako se čini. Osnovne zamjerke se upućuju u smjeru obaveze stvaranja cijelog sustava koji bi iskreno i bez zadrške potaknuo domaću proizvodnju te tako stvorio moćnu konkurenciju koja bi cijenom i kvalitetom parirala uvozu. Ovako, moglo bi zahvaljujući navedenom Prijedlogu doći do pomaka u izvozu, no kako se čini, posebice zbog nemoći stvaranja cjenovne konkurentnosti, ne i na policama hrvatskih trgovina.
Osnovna zamjerka trgovaca ovako koncipiranom Zakonu sadržana je u preširokoj definiciji poljoprivrednog i prehrambenog proizvoda, kako u samom tekstu Prijedloga zakona, tako i u svakodnevnoj poslovnoj praksi. I upravo u toj činjenici leži potencijalna opasnost zbog čega bi i on mogao ići na ruku "velikim igračima", osobito distributerima i uvoznicima. Naime, u kategoriju prehrambenih proizvoda ubraja se, primjerice, i pivo i voćni sokovi, čime se u tržišnom plasmanu na policama trgovačkih lanaca izjednačava pozicija proizvoda multinacionalnih kompanija s proizvodima malih hrvatskih OPG-ova.
K tome, ne krije li danas tako osmišljeni zakon zapravo zamke gdje će naprosto doći do prepakiravanja, do uvoza koji će tek završni hrvatski pečat učiniti - domaćim. Jer, zakonodavstvo dozvoljava da pečat autohtonosti nosi primjerice pršut čija je sirovina došla iz Nizozemske ili Mađarske. Pa se tako, najčešće, kod naručivanja autohtonih "istarskih" ili "dalmatinskih" pršuta zapravo konzumira meso - nizozemskih svinja.
Koje je samo "autohtono" obrađeno u Hrvatskoj. Naravno da je lukavo europsko zakonodavstvo to predvidjelo, jer ima moćno svinjogojstvo s nemalim viškovima, pa se bez problema dobiva "markice izvornosti" bez obzira što je "izvornost" namirnice po prilici 1,5 tisuća kilometara daleko od mjesta njezine konzumacije.
Kod maslinovog ulja, koje se ne proizvodi u najmoćnijim državama zapada, obveza je da ono mora biti plod - domaće zemlje. Želi li se kod njega markicu izvornosti, masline se naprosto ne smije kupiti u Španjolskoj da bi ih se u Hrvatskoj samo preradilo u ulje jer se gubi "autohtonost". No, kad je pršut u pitanju, to je - dozvoljeno. Toliko dakle o zaštiti potrošača, tržišta i ostalih "tričarija" kad je EU u pitanju.
Uloga cijene
Ne pogoduje li zapravo i ovaj Zakon velikima koje će učiniti još moćnijim, male još slabijima, nekonkurentnijima? Odgovore na to otvaramo s najupućenijima u navedenu problematiku, Ministarstvom poljoprivrede.
- Zakon o zabrani nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom samo je jedan od mehanizama uređenja cjelokupnog tržišta poljoprivrednih proizvoda, ali i poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj. Dodajemo da je sustav potpora definiran uredbama Europske komisije, a proizvodno vezane potpore čine 15 posto omotnice izravnih plaćanja. Na zahtjev proizvođača i u suradnji sa sektorskim udruženjima izradit će se cijeli niz dobrovoljnih i/ili obveznih pravila označavanja podrijetla hrane kako bi se naši proizvođači na primjeren način mogli istaknuti i predstaviti domaćim kupcima.
Do oporavka cjelokupnog gospodarstva cijena će i dalje igrati veliku ulogu pri odabiru prehrambenog artikla, no to ne znači da potrošač nema pravo znati sve o podrijetlu i tretmanu tog proizvoda, ističu u ministarstvu poljoprivrede.
S druge je strane Hrvatska gospodarska komora koja na vrlo direktan način iznosi i nemalo sumnji u krajnje rezultate budućeg Zakona.
- O svim aspektima ovog Zakona detaljno se razmatra i razgovara na sjednicama Vijeća Udruženja HGK na koje se Zakon odnosi. Vijeće Udruženja trgovine HGK smatra da Nacrt prijedloga zakona neće proizvesti pozitivne učinke na tržištu RH koji se od njega očekuju te da bi, usvojen u ovom obliku, mogao izazvati tržišnu entropiju i neravnopravan položaj trgovaca u odnosu na proizvođače, dobavljače i distributere. S druge strane, većina članica poljoprivredno-prehrambenog sektora podupire zakonsko uređenje ovoga područja. Interes proizvođača je da navedeni propis ima pozitivne i pravične učinke na sve dionike u lancu opskrbe i da se ovo područje sustavno zakonski uredi. Kako ovaj Zakon otvara brojna pitanja i na neki način suprotstavlja interese proizvođača i trgovaca, HGK se zalaže za ona rješenja koja će unaprijediti situaciju na tržištu i osigurati neometanu trgovinu u skladu s pravilima tržišnog natjecanja - tvrde u HGK-u.
Mišljenja dijela stručne javnosti su tu. Već i iz ova dva izdvojena vidi se da je saborska rasprava itekako bitna. Na nama je da otvorimo oči i uši za skorašnjeg saborskog propitivanja, na sjednici u veljači, dakle, kako nam i ovom prigodom slučajne, ili ne daj Bože namjerne, "rupe u zakonu" ne bi napravile - novu provaliju u poljoprivredi. (Edi PRODAN)
REAGIRANJE: "ZNAMO LI ŠTO JEDEMO? ISTARSKOM PRŠUTU MARKICA IZVORNOSTI ČAK I AKO JE OD NIZOZEMSKIH SVINJA" (2)
Pogrešna i potpuno neutemeljena informacija
Sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o medijima, zahtijevamo objavu ispravka informacija iz članka objavljenog pod naslovom "Znamo li što jedemo? Istarskom pršutu markica izvornosti čak i ako je od nizozemskih svinja", autora Edija Prodana, koji je Glasu Istre objavljen 5. veljače 2017. na stranicama br. 2-3. U tom su članku navedene sljedeće netočne i neutemeljene informacije na koje se odnosi ovaj zahtjev za ispravak.
Već u samom naslovu članka navedeno je da istarski pršut s markicom izvornosti može biti proizveden od nizozemskih svinja, zatim, u trećem odlomku pod podnaslovom Na ruku velikima navodi se:
"Jer zakonodavstvo dozvoljava da pečat autohtonosti nosi primjerice pršut čija je sirovima došla iz Nizozemske ili Mađarske. Pa se tako, najčešće, kod naručivanja autohtonih "istarskih"? pršuta pravo konzumira meso - nizozemskih svinja. Koje se samo "autohtono" obrađeno u Hrvatskoj. Naravno da je lukavo europsko zakonodavstvo to predvidjelo, jer ima moćno svinjogojstvo s nemalim viškovima, pa se bez problema dobiva "markice izvornosti" bez obzira što je "izvornost" namirnice po prilici 1,5 tisuća kilometara daleko do mjesta njezine konzumacije".
Pogrešna je i potpuno neutemeljena informacija da istarski pršut s markicom (oznakom izvornosti) može biti proizveden od nizozemskih svinja, da se kod naručivanja takvog proizvoda najčešće konzumira meso nizozemskih svinja koje je samo obrađeno u Hrvatskoj i da je takva mogućnost predviđena odnosno dozvoljena "lukavim europskim zakonodavstvom". U nastavku iznosimo činjenice kojima se sporni navodi pobijaju.
Istarski pršut zaštićena je oznaka izvornosti proizvoda u skladu s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća 1151/2011 o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (dalje u tekstu: Uredba) temeljem koje je oznaka izvornosti registrirana i koja se neposredno primjenjuje u svim državama članicama Europske unije. Kao oznaka izvornosti proizvoda može se, prema čl. 5. Uredbe, zaštititi isključivo naziv kojim se označava proizvod koji potječe iz određenog mjesta, regije ili posebnim slučajevima države, čija kvaliteta ili karakteristike u bitnome ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskim čimbenika određene zemljopisne sredine i čije se sve faze proizvodnje odvijaju u određenom zemljopisnom području.
Iznimno je moguće da sirovina za proizvod zaštićen oznakom izvornosti dođe iz šireg zemljopisnog područja, ali samo ako su za to ispunjeni sljedeći uvjeti: (I) ako je to područje jasno definirano, (II) ako u njemu postoje posebni uvjeti za proizvodnju sirovine, (III) ako postoje sustavi kontrole koji osiguravaju ispunjenje tih uvjeta te (IV) ako se radi o oznaci izvornosti koja je kao oznaka izvornosti bila zaštićena u zemlji podrijetla prije 1. svibnja 2004. Zaštićena oznaka izvornosti mora biti u skladu sa specifikacijom proizvoda kojom se točno definira područje proizvodnje kao i područje podrijetla sirovine koja se od tog područja može iznimno razlikovati u skladu s ranije navedenim uvjetima.
Specifikacijom se također detaljno opisuju svojstva proizvoda i metoda njegovog dobivanja. Specifikacija oznake izvornosti "istarski pršut" (zajedno s pripadajućim prilozima) javno je dostupna na stranicmama Ministarsva poljoprivrede (dalje u tekstu: Specifikacija), između ostalog i kako bi se potrošači i druga zainteresirana javnost, uključujući i medije, mogli informirati o tome odnosno provjeriti koje sve pretpostavke neki proizvod mora ispunjavati da bi mogao biti označen oznakom "istarski pršut".
Pod točkom 3.1 predmetne Specifikacije definirano je područje proizvodnje sirovine za istarski pršut i to tako da ono obuhvaća područje proizvodnje istarskog pršuta (hrvatski i slovenski dio Istre), kopneni dio Primorsko-goranske županije te još dvanaest taksativno navedenih (kontinentalnih) hrvatskih županija. To znači da sirovina za istarski pršut, suprotno navodima iz spornog članka objavljenog u Vašim novinama, ne može doći iz Nizozemske ili Mađarske. Ona može poticati samo iz Istre (hrvatskoj i slovenskog tijela) te spomenutih hrvatskih županija.
Dobava sirovine iz tih hrvatskih županija, moguća je zato što su ispunjeni svi ranije navedeni uvjeti u skladu s kojima je iznimno moguće imati šire zemljopisno područje dobave sirovine. To uključuje i činjenicu da je oznaka izvornosti "istarski pršut" bila kao takva zaštićena u Hrvatskoj prije 1. svibnja 2004. te postojanje strogih sustava kontrole. Isto tako, nadležna neovisna i akreditirana certifikacijska tijela nadziru i kontroliraju svaku fazu proizvodnje sirovine i proizvoda te putem sustava sljedivosti provjeravaju podrijetlo i ispunjenje svih drugih uvjeta iz Specifikacije, koju je potrebno poštovati u svakoj fazi proizvodnje, pa tako i tijekom uzgoja životinja.
Stoga, oznaka izvornosti se ne može dobiti bez problema bez obzira što je "izvornost" po prilici 1,5 tisuća kilometara daleko od mjesta njezine konzumacije". Naša stranka je podnositelj zahtjeva za zaštitu oznake izvornosti istarski pršut. Temeljem čl. 45. Uredbe naša stranka ima pravo, između ostalog, poduzeti mjere za osiguranje odgovarajuće pravne zaštite za zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla i prava intelektualnog vlasništva koja su s njima izravno povezana, do poduzimanja koraka za sprječavanje ili suzbijanje svih mjera koje su, ili bi mogle biti, kritične za narušavanje ugleda tih proizvoda.
Naša stranka, zajedno s ostalim sudionicima u postupku zaštite oznake izvornosti, kako sa hrvatske tako i sa slovenske strane, uložila iznimne napore da bi istarski pršut / istrski pršut bio zaštićen oznakom izvornosti i to praktički kao jedini prehrambeni proizvod zaštićen oznakom koja se nalazi na teritoriju dviju država članica Europske unije, Hrvatske i Slovenije. Objavljivanjem pogrešnih, netočnih i neprovjerenih informacija navedenih u spornom članku, vrijeđaju se prava i interesi naše stranke i njenih članova, proizvođača istarskog pršuta.
Takav vid objavljivanja može nanijeti značaju štetu samom proizvodu čija proizvodnja i prodaja stalno rastu zahvaljujući, između ostalo, iznimnoj kvaliteti i vrlo strogim sustavima kontrole podrijetla i proizvodnog postupka u svim fazama te činjenici zaštite oznakom izvornosti. Isto tako, sporne informacije čine štetu ugledu samog proizvoda među potrošačima, konzumentima istarskog pršuta, koji se, nakon što pročitaju članak o kojem je riječ, mogu osjetiti izigranima i prevarenima, što će se zasigurno odraziti prilikom njihove sljedeće kupnje odnosno naručivanja proizvoda o kojem je riječ.
Za Udrugu proizvođača istarskog pršuta, odvjetnik Ivan
Ćuk i Odvjetničkog društvo VUKMIR