Ured zastupnika u Europskim parlamentu Tonina Picule u Rovinju je organizirao okrugli stol i stručne radionice na temu unapređenja zaštite i promocije autohtonih proizvoda pod nazivom " EU politike kvalitete - mali i srednji poduzetnici".
Cilj je događaja bio staviti naglasak na važnost udruživanja, postavljanja standarda i dostizanja kvalitete u izradi proizvoda koji imaju neupitnu tržišnu vrijednost. O tome, ali i stvarima vezanim za potencijal hrvatskih autohtonih proizvoda govorili su mnogi predavači među kojima i Jelena Mikin, koja je predstavila koncept projekta Malog placa na tavanu, a riječ je bila upravo o primjeru uspješnog udruživanja proizvođača široke palete domaćih proizvoda i njihovog zajedničkog plasmana na tržište, i to kroz originalni koncept placa u inače neiskorištenim urbanim prostorima poput tvornica, tavana, dvorišta.
Konkretno, Mikin je kroz "slučajni" i jednokratni party za prijatelje, organiziran pred božićne blagdane 2012. godine, a potom i zato jer je to tržište tražilo uspjela pokrenuti mašineriju - okupiti male proizvođače i farmere, te u samo dvije godine postojanja organizirati više od 200 promocija hrane na dvadeset različitih evenata u Zagrebu, Šibeniku, Samoboru i Rijeci.
- Uvjerena sam da je za uspjeh projekta bila važna jedna činjenica- a to je da je iza svakog ponuđenog/prezentiranog proizvoda uz stol ili policu stajao čovjek koji ga je i proizveo, rekla je Jelena Mikin, čiji projekt povezivanja autohtone hrane s kulturnim i inim događanjima danas okuplja više od 300 malih proizvođača iz čitave Hrvatske.
Više riječi o potencijalu hrvatskih proizvoda izrekla je Ana Marušić Lisac iz Biotechnicona, koja je led probila pitanjem koje si postavlja i svaki prosječni građanin ove zemlje: "Pa zar stvarno i češnjak mora biti iz Kine? Odgovorivši kako ne mora zaključila je i da se sami moramo izboriti za svoje mjesto na europskim policama - prvenstveno kvalitetom, dobrim i prepoznatljivom proizvodima.
Ivan Ćuk iz odvjetničkog ureda Vukmir&partneri, čiji se ured bavi pravom na intelektualno vlasništvo smatra kako nacionalne zaštite naše proizvodnje i tržišta gotovo pa da i nema. No, da ipak, nije sve tako crno čulo se u nastavku predavanja kada je rekao i da do ulaska Hrvatske u EU nismo imali ni jednu oznaku kvalitete, porijekla i izvornosti proizvoda dok ih je danas nekolicina registrirana, a ima ih i u postupku izrade. Svoje izlaganje zaključio je riječima kako treba pripaziti da se ne spotaknemo o dvije stvari - osobne i uskogrudne ciljeve stavljati iznad širih i veći interesa, te ne zanemarivati moć dizajna proizvoda koje iziskuje novo i sofisticirano tržište.
Blanka Sinčić Pulić iz Upravnog odjela za poljoprivredu Istarske županije smatra da je prava snaga i budućnost u povezivanju naših regionalnih proizvoda koji opet s više strana mogu povezati zajednicu i to ne samo u gospodarskom, već i turističkom, kulturnom i inom smislu.
- Stvoriti ponos i motivirati zajednicu u stvaranju dodane vrijednosti može se postići klasterskim udruživanjem. Oznaka kvalitete samo je alat koji omogućava proboj na tržište, a kako ćemo ga upotrijebiti ovisi o nama samima, zaključila je Sinčić Pulić, dok je gost okruglog stola Paolo Corvo s talijanskog Sveučilišta gastronomskih znanosti, istaknuo važnost i ulogu hrane u društvu dodavši da Sveučilište s kojeg dolazi s danas postojećih dvije tisuće zaštićenih proizvoda ima tendenciju povećanja na čak 10 tisuća te da se među njima mogu naći i delicije s tradicionalnih hrvatskih i istarskih stolova.
I sam Tonino Picula, također je govorio o važnosti hrane istaknuvši pritom i njen sve veći geopolitički značaj. Dakle, razgovori o hrani i uz podatak da svijet broji preko šest milijardi ljudi, a uskoro bi nas trebalo biti i više od devet milijardi, govori sam za sebe. U tom kontekstu, razgovori o hrani su važni, ali i načini kako ćemo iznaći prostor za zadovoljenje svojih potreba, proizvodnju novih proizvoda, te naposljetku i putove po kojima ćemo proizvedeno upakirati do kupaca, rekao je, među inim Tonino Picula, dodavši i da je proces dokazivanja autohtonosti istarskog pršuta pokazao koliko je važan proces proizvodnje i koliko je važno umrežiti proizvođače s jedne i informirati potrošače s druge strane kako bi se u konačnici dobio zaštićen proizvod na EU tržištu. (N. ORLOVIĆ RADIĆ)