Hrvati i masoni: 20 godina slobodnozidarske lože

Zagrebački odvjetnik Marijan Hanžeković
Zagrebački odvjetnik Marijan Hanžeković

Hrvatske slobodne zidare možemo pronaći i tamo gdje im se najmanje nadamo. Iako još uvijek gaje kult nedodirljivosti i tajnosti (pa se na web stranicama Velike lože Hrvatske malo toga može doznati), javnosti je poznato dovoljno slobodnozidarskih imena kako bi zaključila da je masonerija svakodnevna pojava. Masoni su aktivni kao političari, liječnici, umjetnici, novinari - ali "bijele rukavice" ipak navlače tek u tajnosti svojih hramova i rituala. Drugim riječima, Hrvatska dobro poznaje svoje slobodne zidare kao pripadnike svojih profesija, dok su samo poznavatelji prilika sigurni tko je u tajnoj družbi koja je u nas začeta još u 18. stoljeću.

Prva hrvatska masonska loža - 21. rujna 1994.

Trenutačni veliki meštar Velike Lože Hrvatska, Imoćanin Dragan Kukavica, u svojim javnim nastupima redovito potvrđuje da su sve moćnija snaga u hrvatskom društvu. Na popisu svih hrvatskih loža je oko 350 slobodnih zidara, a glavne profesije u kojima je danas u nas najviše masona su liječnici, odvjetnici i umjetnička zanimanja. Ima i nekoliko poznatih novinara slobodnih zidara, kao i političara, te pripadnika poslovne elite.

Ključna godina za nastanak i formiranje suvremene i utjecajne hrvatske masonerije je 1994., kada je Ministarstvu pravosuđa podnijet zahtjev za odobrenjem rada Velike lože Hrvatske. Popis njezinih osnivača, među kojima ima i ministara u HDZ-ovim vladama, pokazuje kako je hrvatska masonerija od prvih dana imala velike ambicije u politici i širenju svog društvenog utjecaja. Na prvom službenom popisu masona nalaze se Neven Porges, nekadašnji ministar gospodarstva u vladi Zlatka Mateše, Branimir Horvat (preminuli grafički umjetnik), Zvonimir Tomić, liječnik dr. Slobodan Kuvalja, Radovan Horvat (kasniji veliki meštar), Nikola Wurth, Dragutin Dumančić, liječnik dr. Hrvoje Raguž, likovni umjetnik i lutkar Zlatko Bourek, te Zvonimir Žepić. Oni su se potpisali na popis osnivača na sjednici osnivačke skupštine Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske, održane 14. lipnja 1994. u Vidoševićevoj ulici 9 u Zagrebu. Prvi veliki meštar, jednoglasno izabrani na sjednici, bio je Branimir Horvat, veliki tajnik postao je ing. Zvonimir Žepić, dok je za velikog rizničara izabran dr. Hrvoje Raguž.

Glavni zahtjev osnivačke skupštine obnovljene hrvatske masonerije bio je "pokretanje upravnog postupka za registraciju" pri Ministarstvu uprave. Predsjednik radnog predsjedništva na skupštini Zvonimir Žepić govorio je, kako navodi zapisnik sa sjednice, o "potrebama i mogućnostima obnavljanja slobodnog zidarstva u Hrvatskoj zahvaljujući demokratskim promjenama".

Ministarstvo uprave već je 21. rujna 1994. registriralo prvu hrvatsku masonsku ložu oformljenju nakon pada komunizma. U to je vrijeme u Hrvatskoj bio aktivan i najutjecajniji hrvatski mason XX stoljeća, Eugen Laxa, koji se vratio iz Brazila, gdje je vodio veliku ložu engleskog obreda. Pokojni Eugen Laxa bio je, prije nekoliko godina, spominjan na suđenju bivšem premijeru Ivi Sanaderu zbog primanja provizije za izgradnju hrvatskih ambasada.

Masonska obilježja po Zagrebu

Utjecaj današnjih hrvatskih masona nije razvidna samo u politici i pojedinim profesijama, nego i znatno šire. Slobodnozidarsko znakovlje razmješteno po Zagrebu simbolizira kako masonsko svjetlo u njemu svijetli oduvijek, da bi pravu jačinu dobilo u posljednja dva desetljeća.

Najočitiji primjer masonskog znakovlja spomenik je podignut u povodu 900. obljetnice grada Zagreba, na prostranoj livadi između Nacionalne i sveučilišne knjižnice i dvorane "Vatroslav Lisinski". Nešto su manje očiti masonski znakovi postavljeni drugdje po Zagrebu. Na ulaznim stepenicama Hrvatske obrtničke komore u Ilici, primjerice, nalaze se vitraži s oslikanim šestarima, najpoznatijim masonskim znakom kroz čitavu povijest. Masonsko "oko" gleda nas pak sa pročelja zgrade katoličkog sjemeništa na Šalati. Stilizirani šestar i trokut nalaze se i na pročelju glavne zgrade Hrvatskih željeznica u zagrebačkoj Vodnikovoj ulici.

 Kad je riječ o masonskim zgradama, javnosti je jedva poznato kako postoji tajni hram u zapadnom dijelu Zagreba, te još jedno slobodnozidarsko sjedište na sjeveru grada. U njemu je napravljen i specifičan stol s oznakama masonerije koje se koriste u određenim ritualima i obredima. Današnji masoni navodno polažu pravo i na svoju nekretninu na Tuškancu.

Uz Veliku ložu starih, slobodnih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske, koja je "krovna organizacija" za lože koje rade u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Varaždinu i Rijeci, u zemlji djeluje još nekoliko masonskih organizacija. Neke su od njih posve "egzotične" i javnosti posve nepoznate. Uz Vrhovno vijeće Škotskog obreda za Hrvatsku, djeluje i York Rite organizacija (njeguju poseban oblik masonskih rituala), tu je i Velika imperijalna konklava reda crvenog križa cara Konstantina za Hrvatsku. Najegzotičnije svakako zvuči Drevni Arapski Red Plemića Mističnog Hrama Shrine Hrvatske, tzv. "šrajneri" koji se bave dobrotvornim i milosrdnim radom.

Iako službena masonska povjesnica kao godinu početka obnove hrvatske Velike lože navodi 1991. godinu, kada je te aktivnosti započeo austrijsko-hrvatski mason Čedo Kirhner u Velikoj loži Austrije, da bi u siječnju 1992. osnovao i Beču deputacijske lože "Ilirija", ne treba zaboraviti ni osnivanje Velike lože Jugoslavije 1990. godine u Beogradu.

Unošenje masonskog svjetla

Velika loža Jugoslavije trebala je obuhvaćati sve bivše republike, te je za svoj posao "unošenja masonskog svjetla" dobila legitimitet Velike lože Engleske. Uoči rata, u doba kada se bivša država počela raspadati pod naletom nacionalsocijalističkog pokreta Slobodana Miloševića, u Beogradu je osnivana "savezna" masonska loža pod vodstvom nekadašnjeg javnog tužitelja beogradske općine Vračar, pravnika i autora knjiga o masoneriji Zorana D. Nenezića. U kasnijem intervjuu za beogradski "Dnevni telegraf" Zoran D. Nenezić izjavio je sljedeće: "Iz Hrvatske su naši članovi bili, primjerice, odvjetnik Silvije Degen i liječnik Asim Kurjak, pa i hrvatski premijer Zlatko Mateša."

Silvije Degen ogradio se od beogradske masonerije, dok su na scenu stupili slobodni zidari koji su isticali "nacionalnu legitimaciju". Tako je priča o obnovi hrvatske masonerije, u kojoj su bili ministri, političari, te glavni urednik jednog državnog dnevnog lista, pokušala postala nacionalna i bez prizvuka "regije". Godine 2013. u Beogradu, na skupu masona škotskog obreda (u Srbiji ih je dugo vodio poznati glumac Predrag Miki Manojlović) bili su i ugledni hrvatski "škotski" masoni, na čelu s poznatim odvjetnikom Marijanom Hanžekovićem.  (Dubravko GRAKALIĆ)

VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU

 


Podijeli: Facebook Twiter