Hrvatska narodna banka (HNB) nema namjeru poslušati savjete Vijeća za gospodarska pitanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o kontroliranom slabljenju kune od deset posto u sljedećih pet godina i nastavit će voditi dosadašnju tečajnu politiku.
U odgovorima koje smo dobili, iz HNB-a je stigla jasna odbijenica prijedlogu s Pantovčaka da se gospodarstvo, posebice izvoz, ožive rušenjem kune od po dva posto u sljedećih pet godina.
– Vezano za tečaj domaće valute želimo istaknuti da će HNB nastaviti voditi dosadašnju tečajnu politiku. Riječ je o politici stabilnog tečaja kune, na kojoj se – u uvjetima visoke razine euroizacije u Hrvatskoj – temelji politika održavanja stabilnosti cijena i financijske stabilnost – poručuju iz HNB-a. Dodaju i da takva politika ne podrazumijeva najavu parametara kretanja tečaja kune prema euru, jer bi se time bitno ograničilo mogućnosti djelovanja monetarne politike.
Većina štednje u eurima
– To bi moglo izazvati i druge neželjene posljedice, primjerice, otvorilo bi prostor za spekulativne aktivnosti na tržištu, upozoravaju iz središnje banke. I doista, ako bi HNB najavio da će svake godine za dva posto slabiti kunu, odnosno deset posto u pet godina, teško da bi itko mogao kontrolirati kojim će se tempom tečaj ili cijene doista mijenjati.
S obzirom na to da je Hrvatska visoko eurizirana zemlja, da je većina štednje građana i poduzeća u eurima, ali je uz tu valutu vezan i dug države, poduzeća i građana, tražili smo procjenu Hrvatske narodne banke što bi se događalo s tim dugom, odnosno za koliko bi on porastao u slučaju deprecijacije kune od deset posto. Dug svih domaćih sektora, iz čega su izuzete jedino banke i HNB, izračunali su u toj instituciji, porastao bi za oko 51,7 milijardi kuna, ili čak 15 posto BDP-a. Iznos je to koji država u četverogodišnjem mandatu jedne Vlade potroši na znanost i obrazovanje, odnosno dostatan je da pokrije proračun obrane u 12 godina. Najveći dio tog novog duga, koji bi nastao padom kune otpada na državu, jer bi dug središnje države porasto 22 milijarde kuna, što pokriva pet godišnjih proračuna MORH-a, ali su ta sredstva dovoljna da Hrvatska nabavi ne jednu, zasad nedostižnu, nego četiri eskadrile, sa 48 aviona.
Hrvatska poduzeća bi, zbog toga što je 62 posto njihova duga u stranoj valuti, rušenjem kune imala dug veći za 19,6 milijardi kuna, a ne bi dobro prošli ni građani koji su 76 posto svojih kredita vezali uz strane valute jer bi njihov dug narastao za 7,6 milijardi kuna. Uz to, građane bi sigurno pogodio i rast cijena. Osim što bi rasle cijene svih uvoznih proizvoda, to bi se dogodilo i s cijenama domaćih proizvoda za koje se koristi dobar dio sirovina iz inozemstva.
Povećanje inflacije
Upozoravaju na to iz HNB-a, ističući da rezultati HNB-ove ankete iz 2010. godine o načinu na koji poduzeća u Hrvatskoj određuju i mijenjaju cijene svojih proizvoda, pokazuju da bi oko 90 posto poduzeća promijenilo cijenu svog proizvoda ukoliko bi promjena tečaja bila veća od dva posto. Iako u HNB-u vjeruju da bi deprecijacija kune dovela do povećanja inflacije, napominju i to da je teško kvantificirati iz statističkih podataka s obzirom na to da je tečaj kune prema euru tijekom posljednjih dvadesetak godina stabilan.
Povećanje duga države od 22 milijarde kuna značilo bi rast udjela javnog duga u BDP-u od 6,4 posto, što je potpuno suprotno namjerama Vlade da smanjuje javni dug u svome mandatu, a udaljava i HNB i Vladu od ispunjavanja kriterija za uvođenje eura. U većini svojih izvješća i prognoza vezanih za Hrvatsku, Europska komisija upozorava da je najveća prijetnja makroekonomskoj stabilnosti u Hrvatskoj upravo rizik koji bi dolazio od nestabilne valute.
Inicijativa iz Ureda predsjednice za slabljenjem kune stiže u trenutku kad se HNB svojim intervencijama bori protiv rasta domaće valute, jer Hrvatska ima pozitivnu platnu bilancu. U situaciji kad se očekuju još veći devizni priljevi od turizma, kad Vlada planira veći dotok novca iz EU fondova, a značajno je narastao broj iseljenih građana koji sada umjesto u kunama zarađuju u eurima, koje dijelom iz inozemstva šalju u Hrvatsku, pritisak na jačanje kune bit će još veći i zahtijevat će još više intervencija HNB-a, pa je pitanje kakav bi tek napor središnja banka morala poduzeti za slabljenje kune.
Cijena na dug države
Ministar financija Zdravko Marić uputio je jučer nakon sjednice Vlade novinare da se po pitanju devalvacije kune obrate HNB-u, jer je stav Vlade da je ta institucija neovisna kad je u pitanju monetarna politika. Ipak, kazao je da se o deprecijaciji kune govori od njezina uvođenja, da se čuju i argumenti za i protiv, te da oni koji su orijentirani prema izvozu uvijek vide deprecijaciju kune kao mogućnost dizanja konkurentnosti. Dodao je da struka upozorava da to treba činiti i na druge načine, primjerice internom devalvacijom kroz pad troškova rada, što je Vlada nedavno učinila poreznom reformom.
– Ne treba zanemariti činjenicu da smo visoko euroizirano gospodarstvo i društvo, moramo voditi računa o tome da je uz euro vezan i javni i privatni dug, a tu mislim i na građane. Kad govorimo o nužnosti poboljšanja rejtniga, ne govorimo to samo zbog cijene koju na dug plaća država, nego i zbog cijene koju na svoje zaduženje plaćaju građani – poručio je ministar financija.
Predsjedničino vijeće ima jednu preporuku i za njega pa sugerira da bi se rok za relativnu poreznu zastaru trebao podići s tri na pet godina, a za apsolutnu s pet na deset. Na Pantovčaku očito nisu registrirali da od 1. siječnja ne postoji relativna i apsolutna porezna zastara, nego tek jedinstveni rok zastare od šest godina.
Uz to se u situaciji kad je dug u zdravstvu narastao na više pod četiri milijarde kuna preporuča smanjenje zdravstvenih doprinosa, koje je Hrvatska smanjivala 2012. godine, što se pokazalo neuspješnim, jer su i sami poslodavci tvrdili da od toga imaju malo koristi. (J. MARIĆ)