Sake, Filji di Bruno Atomiko, Žmanjana dica, Pasmaters, Reanimacija, Pokret otpora, DJ & The Wootchyak i Spiridon Mekas Crust - cak osam bendova u jednoj noci na jednom malom mjestu u podzemlju Rojca preksinoc se okupilo na koncertu posvecenom pokojnom prijatelju Alešu Rodicu Šeli.
Bilo je to trece Smeovo, hardcore punk fešta zbog koje je publika dupkom ispunila koncertnu prostoriju ispod Monteparadiso Hacklaba, djelomicno i zbog toga što je u zadnji cas odluceno da ulaz bude besplatan pa se masa koja se družila u prednjem dvorištu, odnosno na parkiralištu prebacila ovamo. Posjetitelji su mogli na ulazu dobrovoljno donirati koju kunu, s tim da nije radio ni šank.
Buduci da je na popisu bilo toliko puno bendova, koncert je poceo dosta rano u odnosu na ostale dogadaje koji se ovdje organiziraju, vec negdje iza 22 sata. Što se tice dobre atmosfere, sve je došlo na svoje još za vrijeme nastupa Pokreta otpora, koji su kao najmladi (po stažu, iako bend cine clanovi Frontalnog udara i Reanimacije) bili zaduženi da probiju led pa su zato i imali nešto duži set od ostalih, a ovo je bio i njihov prvi zajednicki nastup.
Unatoc dugom trajanju koncerta, publika se nije osipala, nego je cijelo vrijeme kružila od tijesnog podruma do dvorišta i natrag. Samo kada se pogleda popis bendova vidi se da je to bilo svojevrsno natjecanje poznate hardcore i punkerske ekipe u brzini i žestini, tko ce biti glasniji i prodorniji te tko ce više pokrenuti publiku.
Rezultat, ako cemo se služiti sportskom terminologijom, je preksinoc bio prilicno izjednacen. Svi koji su nastupali imali su svoju publiku, svi su dobro primljeni, iako ni u jednom slucaju nije bilo posebne euforije, osim ako necemo racunati pogo u prvim redovima te penjanje posjetitelja na binu i pjevanje sa svojim omiljenim bendovima.
Cini nam se da su ipak nešto malo bolje od ostalih prošli Pasmaters, kao i uvijek žestoki i beskompromisni imaju najvjernije fanove, njihove pjesme publika najbolje pozna, a i sami se drže krajnje samouvjereno dajuci do znanja da je ovo njihov teren i njihova ekipa. Opet, to ne umanjuje ludnicu koju su napravili i ostali sastavi jer što se tice poznavanja terena, slicno je i s ostalim glazbenicima, od kojih neki sviraju u više bendova.
Sve je to pulska ekipa koja se jako dobro medusobno pozna, koja zna kako prodrmati publiku i koju je preksinoc okupilo sjecanje na pokojnog prijatelja, koji je bio dio upravo ove scene. Ono što je bilo jako lijepo je da su se svi bendovi barem na trenutak prisjetili Šele, posvetivši mu neku pjesmu ili mu samo spomenuvši ime.
Ta povezanost pulske underground scene jedna je od stvari koja bi mogla impresionirati nekoga sa strane. Kao i cinjenica da se bendovi uporno ne daju, nego sviraju i svirat ce vjerojatno još dugo, a neki od njih postoje vec godinama i ostali su vjerni svojem glazbenom izricaju.