Iskupljenje u Cabahiji

"Ovo je na neki način iskupljenje za mene", rekao je na početku koncerta vođa Power Trija, bubnjar Marko Đorđević Sveti, u Cabahiji u sklopu Jazzbine.

Time je podsjetio na svoj prvi pulski koncert prije tri godine u Monte Serpu s kojim nije bio odviše zadovoljan. Ako je nekakvo iskupljenje tražio, ovdje ga je sigurno dobio jer je koncert protekao u prijateljskoj, gotovo prisnoj atmosferi u odnosu prema publici, s gitaristom Brankom Trijićem i već potpuno udomaćenim Vasilom Hadžimanovim za klavijaturama.



Đorđević pak cijelo vrijeme svirke nije skidao osmijeh s lica, uživajući u svom, na trenutke gotovo divljem sviranju bubnjeva i nemilice trošeći svoju neiscrpnu energiju, uvjerivši publiku u istinitost onih panegirika kojima ga je počastio časopis Modern Drummer.

Da su zbilja došli kod prijatelja, pokazao je prvo Željko Marković koji je Hadžimanovu dodijelio priznanje proglasivši ga počasnim građaninom Jazzbine, s obzirom na to da je čovjek toliko često nastupio u Puli na Jazzbini te mu je dao pismeno priznanje za iznimno glazbeno stvaranje i prijateljstvo.



Sličnu "diplomu" za podršku i prijateljstvo dobili su Trijić i Đorđević te Markovićev kolega Nebojša Pudar, još jedan promotor i organizator koncerata u regiji. Đorđević i društvo odužili su se Markoviću dodijelivši mu na početku drugog dijela koncerta zahvalnicu "za izuzetne rezultate i pregalački rad na polju kulture" što su napisali na poleđini partiture jedne od skladbi koje su izveli.

Dva seta pjesama obuhvatila su autorske skladbe sve trojice glazbenika, ali kako je Đorđević glavni, najviše su izvodili kompozicije iz repertoara njegove grupe Sveti. Tako smo čuli veselu nogometnu Đorđevićevu "5:0" kojoj Hadžimanovljeve klavijature daju balkanski prizvuk, ili pak Trijićevu "0 0 0", koja zvuči upravo kao nastavak prethodne. Hadžimanov je izvukao svog asa iz rukava u skladbi "Ohrid" koju je baš na ovom mjestu izveo s Bace Quartetom, ali vrhunac koncerta bila je grozničava "We'll see" koju potpisuje upravo Đorđević, najpoznatija skladba nastala u suradnji s Hadžimanovim.



Đorđević je u jednom trenu, na polovici koncerta, ponesen dobrim vibracijama, nonšalantno najavio "A sad, spektakl!" te je publici dao sve od sebe, a ona ga je, nagradila aplauzom koji se upravo nakon ove izvedbe pretvorio u ovacije. Za sam kraj, za potpuno očekivani i zasluženi bis, pustili su poetičnu "Chimes" i "Celebration" s još jednim eksplozivnim Đorđevićevim solom.

Nekoliko puta za vrijeme koncerta asocijacije su nam pobjegle na Leb i sol, upravo zbog kombiniranja etno i jazz elemenata s čistokrvnim, rock dionicama, pogotovo zbog Trijićevog sviranja. Ispit je na kraju položila i Cabahia, na kojoj se nisu vidjeli tragovi požara koji ju je uništio prošlog ljeta. (M. RADIĆ; Snimio N. LAZAREVIĆ)