Želim se preobratiti poput Dylana

Njegova posvećenost glazbi oduvijek je bila golema - premda je profesor književnosti, note su uvijek imale prednost nad slovima, gitara je bila važnija od knjige, a glazba od književnosti. Vlado Simčić Vava uvijek će se spominjati kao rocker, malo tko će ga osloviti s profesore. Možda to ne voli, ali on će prvenstveno biti bivši lauferovac, tek potom samostalni glazbenik - vrhunski rock gitarist, priznati tekstopisac pop pjesama, radijski urednik, rock sveznadar... Lista njegovih glazbenih preferenci je, dakle, poduža, pa nije čudno da u isto vrijeme objavljuje samostalni album "Poljubac je izdaja", radi na novim pjesmama svojih muza iz grupe E.N.I., dovršava prvi koncertni album Urbana&4, privodi kraju vinilno i CD reizdanje prvijenca Laufera "The Best Off…".

- Pomalo je neobično da ste za album "Poljubac je izdaja" inspiraciju pronašli u Judi?

- Judu doživljavam kao tragičara, da... Em je u našoj svijesti usađen kao izdajica, em je još k tome obilježen kao samoubojica. No, uslijed pretraživanja, nenamjernog, moram reći, po literaturi, i to od književnika Borgesa do arapskog kozmologa Ad-Dimashqija, nailazio sam na zanimljiva tumačenja njegova lika. Kad sam, dakle, odlučio baviti se Judom morao sam mu pronaći i pravi razlog za postojanje u filmskoj glazbi bez filma. Stoga sam sebi stavio u zadatak tijekom snimanja albuma ispisati scenarij mogućeg alternativnog života Isusa i njegovog najboljeg, kolokvijalno govoreći, frenda. U svakom slučaju, najdražeg apostola i sljedbenika. Naravno, morao sam u obzir uzeti alternativnu, netradicionalnu, nedogmatsku verziju svega što se događalo u Getsemanskom vrtu i kasnije. Judu Iskariotskog stavljam u poziciju, znam da će ovo mnogi doživjeti blasfemično, ali ipak, spasitelja Spasitelja, preuzimajući njegovu ulogu što zbog istovjetnih svjetonazora, a što zbog iznimne fizičke sličnosti. Dakle, Juda završava na Golgoti, pribijen na križu.

- Koliko god se neki trudili promijeniti Judinu ulogu, on će svejedno ostati najveći izdajnik u povijesti ljudskoga roda. Ima li glazba svog Judu?

- Publika je Bobu Dylanu na koncertima 1966. pogrdno dobacivala da je Juda. No, ja njegovu suradnju s The Bandom, naravno, ne smatram nikakvom izdajom. Dylan nikad nije izdao svoje principe, no definitivno je bilo puno onih za koje možemo reći da su izdali rock'n'roll. Doduše, izdaja je često bila plod vremena, manje grijeha samog glazbenika.

- Što Vas je ponukalo na vinilno reizdanje prvijenca Laufera u vrijeme kad se i CD-i sve manje kupuju i vidite li, kao veliki audiofil, trunku istine u tvrdnji da se vinili vraćaju da zauvijek ostanu?

- Kad smo dogovarali reizdanje, Damiru Urbanu i meni je bilo važno da ploča bude objavljena i na vinilu. "The Best Off…" je ipak prvi studijski album Laufera, nama četvorici je on izuzetno važan, posebno iz razloga što nije izašao na vinilu. Laufer je konačno dobio ono za čim je oduvijek žudio, nekakvu diskografsku ekskluzivnost o kojoj u ono vrijeme nismo mogli niti sanjati. Premda sam opsesivni sakupljač i zaljubljenik u ploče, doista ne vjerujem da će vinilna izdanja opstati. (Razgovarao Srđan BRAJČIĆ)

INTEGRALNI INTERVJU MOŽETE PROČITATI U SUBOTNJEM TISKANOM IZDANJU