Betty Belle na Dori

Na ovogodišnjem izboru hrvatske pjesme za pjesmu Eurovizije - Dora 2010., nastupit će i mlada pjevačica Betty Belle iz Kaštela. Ova devetnaestogodišnja djevojka rođena je u Kopru, djetinjstvo je provela u Bujama, a od 14. godine živi i školuje se u Trstu. Ljubav prema glazbi pokazala je već u ranom djetinjstvu, a prvi nastup imala je već s četiri godine na festivalu Voci Nostre. Dobitnica je brojnih nagrada na mnogim dječjim i tinejdžerskim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. S 15 godina nastupa na finalnoj večeri festivala rock i pop glazbe u Krakowu, a sudjelovala je i na Sunčanim skalama te Melodijama Mostara, gdje je i nagrađena. Proteklih godinu dana Betty se posvetila snimanju svog prvog CD-a, namijenjenom za hrvatsko i talijansko tržište.

Na Dori nastupa u polufinalu koje se održava 5. ožujka u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner u Opatiji.

- Na ovogodišnjoj ćeš Dori nastupiti s pjesmom jednostavnog naziva "Ne". Kakva je to pjesma? Tko su autori?

- "Ne" je riječ koju najčešće izgovaram, vjerojatno ne samo ja, već i mnogi drugi. Nekad ju je tako jednostavno izreći, a nekad teže od bilo koje druge riječi. Autorice s kojima radim, Ines Prajo i Arijana Kunštek, poznaju me još od malena pa odlično znaju što i kako razmišljam, kao i producent i aranžer Dejan Orešković.

- Što očekuješ od Dore? Pobjedu ili promociju?

- Nisam vam ja baš neki tip osobe koji očekuje ovo ili ono. Mislim da kad kreneš negdje gdje nikad nisi bio, kao ja na Dori, moraš biti spreman na štošta. Voljela bih da se na tom festivalu dobro zabavim, voljela bih nešto i naučiti, dakako ne na greškama, voljela bih da netko i skuži da sam tamo bila i pjevala, da ne bude poput one: "Gdje si bio – nigdje, što si radio – ništa". A što se tiče pobjede, da vam lažem nema smisla. Pa, svatko tko se natječe volio bi pobijediti, tako i ja. Ako se dogodi – super, ako ne, neka bude bez pobjede, ali opet super! Ipak je Oslo tako primamljiv grad. Zašto? Pa zato što mi je primamljivo sve ono što mi je nepoznato, a, bogme ni Dora, ni Oslo nisu mi poznati.

- Pripremaš li kakav poseban nastup ili koreografiju za Doru?

- Plesna koreografija bi uz ovu stvar pasala kao sedlo uz kravu. Rekli su mi da je to na festivalima kao bitno, ali moj tim se složio da je ovo stvar u kojoj jesi to što jesi i da se na glavu postaviš ne možeš biti ono što nisi. Pjesma ti ili legne ili ne, nikakav scenski nastup tu ne pomaže. "Feeling" je to što je bitno.

- Kako su reagirali tvoji prijatelji kad su saznali da ćeš nastupiti na Dori?

- Možete si misliti. Roditelji su bili paf od sreće, a ekipa? Pa, bilo je onih koji su umrli od smijeha i onih koji su mislili da je to sasvim cool. Iskreno, ova glazba i festivali bi kao trebali biti u svađi. Ponekad mislim za onoga tko je rekao da pravila postoje da bi se kršila da je rekao najpametniju stvar na svijetu. Uostalom, vidjet ćemo.

- Bi li se prijavila na neki od trenutno vrlo popularnih talent-showova, poput "Hrvatska traži zvijezdu"? Jesu li takvi showovi dobra odskočna daska za mlade talente?

- Ja ne bih, ali nikad se ne bih sprdala ili što ružno rekla na račun onih koji to čine. Svatko treba raditi ono što misli da je za njega najbolje. Uostalom, ako sam izabereš put kojim ćeš krenuti onda kasnije, ako nešto krene naopako, nema ovaj ili onaj je kriv, kriv si sam. Takvi TV-showovi su primamljivi jer kao nude sve, ali u konačnici ako i pobijediš, nažalost nisi taj koji će birati niti svoj glazbeni pravac, niti suradnike, niti bilo o čemu odlučivati, to će umjesto tebe raditi neki tim, a tko garantira da će se tvoje želje i htijenja poklopiti s onim što žele oni koji su te "prisvojili". Sve pet, ali ipak biram ulogu usamljenog jahača. Pardon, jahačice. Ono, imaš konja, preriju, gitaru i zvijezde..., ali one na nebu. (Razgovarao Roberto LICUL)

OVO JE IZVOD IZ INTERVJUA, KOJI MOŽETE U CIJELOSTI PROČITATI U UTORAK U TISKANOM IZDANJU