Glazba može umiriti divlju zvijer

Uz pjevača Deana Bowmana gitarist Gary Lucas čini dvojac Chase The Devil koji će u srijedu i četvrtak održati zadnje koncerte u sklopu ovogodišnje Jazzbine i to opet na novom mjestu, u kinu Valli, s početkom u 21 sat. Album ovog dueta izlazi u veljači, a u Puli ćemo čuti kako zvuče duhovne pjesme u njihovoj izvedbi, od gospela do židovske liturgijske i islamske qawwali glazbe.

Vjerujete li da glazba može promijeniti osobu?

- Postoji stara izreka da glazba može umiriti divlju zvijer i začarati zmiju. Mislim da glazba može promijeniti nečiji život. Kada mi ljudi kažu "Vaša je pjesma sjajna i promijenila mi je život", to je najveći kompliment koji mogu dobiti, to mi je draže nego da mi netko plati cijelo bogatstvo za nastup. To vas čini da se osjećate kao da imate neku svrhu postojanja na Zemlji. Mislim da svatko zna zašto ima toliko bijede. Ljudima se čini kao da ne mogu ništa promijeniti, ne osjećaju kao da idu nekamo, ne osjećaju da im život ima puno smisla, da postižu puno u životu. Ne znam je li to fenomen specifičan za kapitalističko društvo. Da živite u više religijski usmjerenom društvu, osjećali biste se zadovoljniji sobom. Nisam stručnjak, ali znam da je to posljedica kapitalizma tipična za kraj 20. i za 21. stoljeće. Ljudi se ne osjećaju dijelom ičega niti vide smisao. Imamo pjesmu o tome. Želim osjećati kao da činim nešto dobro u svijetu, sviram i ne osjećam da radim iz puke zabave. Mislim, trebalo bi to biti i zabavno, ali volim osjetiti da podižem nekakav duh. Znate, pisao sam tekstove za reklame, bio sam Mad Man i osjećao sam se kao kurva radeći za tu multinacionalnu kompaniju jer sam morao lagati o nekim grupama o kojima nisam imao pojma. Povremeno sam morao reklamirati Springsteena ili Clash i tada bih se nekako i osjećao OK, ali ponekada bih se stvarno osjećao kao drek.

Kako je bilo upoznati Captaina Beefhearta i raditi s njim?

- Jako, jako teško u umjetničkom smislu. Bio je vjerojatno najautentičniji umjetnik kojeg sam ikad sreo, ali znao je biti i vrlo težak, ponekad i na neki način zao. Želim se sjećati samo dobrih strana. Bio je jedan od najvećih, revolucionarni duh u glazbi, promijenio je smjer kompletne glazbe, mislim da bez njega ne bi bilo punk rocka, na primjer. Svi punk rockeri poput Joea Strummera ističu Beefhearta kao uzor i njegov radikalni zvuk. Volio sam raditi s njim. Entuzijastična sam osoba kada sviram, strastven kada moram educirati ljude, pokrenuti ih i dati im više informacija a da ne držim prodike, da sam didaktičan. Radio sam opskurnu muziku kao s Beefheartom ili svirao kinesku glazbu iz 1930-ih… (M. RADIĆ)

CIJELI RAZGOVOR MOŽETE PROČITATI U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE U SRIJEDU