Euforična jazz večer

Iako su do Pule putovali desetak sati, Donny McCaslin sa saksofonom, Scott Colley s kontrabasom i Antonio Sanchez za bubnjevima ne samo da nisu pokazivali znakove umora, već su na koncertu u sklopu Jazzbine u Domu oružanih snaga oduševljenoj publici priuštili fenomenalan, bez greške odsviran koncert u savršeno prikladnom prostoru. "Ponekad nas umor tjera da budemo još bolji, a i publika je bila stvarno predivna", objasnio nam je nakon koncerta iznimno raspoloženi i beskrajno skromni McCaslin čije ime nosi trio i koji je publici obećao da će idući put kad dođe naučiti hrvatski. Za vrijeme nastupa se jednom ipak stidljivo zahvalio na našem jeziku.

Ne znamo što ih je sve tjeralo, ali McCaslin je pokazao što se sve može izvesti na tenor saksofonu iz kojeg je izvukao maksimum. Čini se da kada McCaslin svira, saksofon "vrišti", a McCaslin samog sebe tjera do krajnjih granica izdržljivosti pa nije ni čudo da je nakon jedne solaže bio uspuhan kao da je pretrčao pola Istre. Ma, nije to ništa za njega… Većina skladbi bila je s njihova dva zadnja albuma, "Declaration" i "Recommended Tools", ako je to uopće bitno. Počeli su tiho, nenametljivo i prvo je riječ uzeo McCaslin sa svojim tenor saksofonom što je naglasilo tada još sanjivu blues atmosferu skladbe. Očekivali smo da će on, kao vođa benda, biti glavni cijele večeri, ali ovaj se bend pokazao kao nevjerojatno demokratična družina.

Veći dio publike kao da je cijelo vrijeme bio hipnotiziran, upijali su svaku notu i pazili na svaki takt, do kraja koncentrirani zbog čega su i neformalne solo dionice, a ne samo žestoke solaže, prepoznavali i nagrađivali euforičnim pljeskom te potiho komentirali skoro svaki potez glazbenika. Mala sala Doma pokazala se kao pravi izbor jer je u njoj bolja akustika, što zbog niskog stropa, što zbog teških zavjesa koje su dobar zvučni izolator. Prisna atmosfera, upravo onakva na kakvu smo se navikli u Cabahiji, stvorena je u sali, ali se i preselila u hodnike gdje je McCaslin dijelio potpise i sa zadovoljstvom se fotografirao sa svojim mnogobrojnim fanovima. (M. RADIĆ, snimio B. DANEVSKI)