Dajla: Crkva tjera poljoprivrednika

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Iako je svojedobno porecko-pulska biskupija obecavala da nece protjerivati ljude sa zemlje u okolici Dajle, koju je stekla u povratu nacionalizirane imovine, to obecanje nije ispunila. Naime, jedan od poljoprivrednika koji živi i radi na tom podrucju nedavno je zbog oduzete zemlje odlucio pravdu potražiti na Opcinskom sudu u Bujama.

Roberto Jugovac tvrdi da njegova obitelj od 1958. obraduje i koristi zemlju u okolici Dajle koju je župa Dajla 1999. dobila u vlasništvo. Nedavno je doznao da je nešto više od hektara zemlje, koja granici s parcelom na kojoj je kuca obitelji Jugovac, Crkva u kolovozu 2009. prodala Veri Hek.

- Tu nije bilo ništa kad smo mi došli. Sve smo sami posadili. Sad je odjednom preko noci došla Hek i rekla nam da je ona to kupila. Zanima me zašto ja nisam mogao kupiti tu parcelu od župe. Zašto meni, koji tu živim i koji sam tu roden, ta zemlja nije ponudena? U redu bi bilo da su mi ponudili zemlju, ili barem da su me pitali hocu li je kupiti. Crkva je znala da moja obitelj obraduje tu parcelu, prica on.

Kaže da je pokušao razgovarati i s vlc. Ilijom Jakovljevicem, kancelarom porecko-pulske biskupije, no on mu, tvrdi, nije znao reci zašto njegovoj obitelji prvo nije ponudena kupnja parcele, vec su je prodali nekome tko živi na drugom kraju Istre (Hek ima prijavljen boravak u Hekima kraj Pazina).

- Nije problem u hektaru zemlje, nego da mi nemamo kamo sa strojevima za kampanju. Na kraju cemo ih morati prodati. Ako to prodamo, onda možemo prodati i kucu i otici živjeti negdje drugdje. Kampanja mi je kruh. Meni ta zemlja treba za delo, necu ja to urbanizirati. Ne zanimaju me apartmani i zarada od tega, samo želim da me puste da tu živim, kaže Jugovac.



Crkva: Obitelj Jugovac nam nije placala zakup

Tvrdi da mu je Hek kazala da ceka urbanizaciju zemljišta ne bi li ga zatim prodala. Kaže i da nece napustiti parcelu, makar morao zbog toga ici i na europske sudove. No, pravno gledajuci, Jugovac nije u najpovoljnijoj poziciji. O tome ce svoje reci sud, ali cinjenica je da se na dosjelost može pozivati jedino ako nije znao da koristi zemljište koje nije u njegovom vlasništvu.

Kad bismo gledali nacelo pravednosti, isticu odvjetnici koje smo kontaktirali, onda bi obitelj trebala dobiti zemljište ako ništa drugo na korištenje, ali ako gledamo iskljucivo pravo, ono nije na njihovoj strani. To priznaje i njihov odvjetnik Mario Manojlovic koji veli da ce sve pokušati ne bi li obitelj ostala što duže u posjedu parcele.

Odvjetnici isticu da je Crkva, kao institucija temeljena na kršcanskim nacelima, trebala prvo obitelji Jugovac ponuditi kupnju zemljišta po tržišnoj cijeni. To bi bilo, isticu, više moralno nego na zakonu temeljeno pravo. Ono što preostaje obitelji jest sudskim putem odgadati ulazak Hek u posjed parcele sve dok na snagu ne stupi zakonska odredba o zabrani prodaje poljoprivrednog zemljišta prije no što se ono ponudi opcini. Tada bi, eventualno, obitelj mogla doci do željenog zemljišta, ukoliko ga Hek uopce jednom odluci prodavati.

No, Hek, kako porucuje preko Jakovljevica, zasad nema namjeru prodavati parcelu. Jakovljevic nam, pak, kaže da biskupija nije prodala zemljište, vec joj je ono dano Hek kao kompenzacija za obavljene geodetske poslove na tom podrucju.

- Hek nam je puno pomogla u povratu imovine i mi smo joj zauzvrat dali dvije parcele. Što se tice parcele obitelji Jugovac, s njima smo se godinama pokušavali dogovoriti. Oni su zemljište dobili u zakup od države, no nakon što je ono vraceno Crkvi trebali su zakup placati nama, što nisu cinili. Obitelj Jugovac vec 2 god. ilegalno koristi parcelu jer im je ugovor o zakupu istekao 2007., tvrdi Jakovljevic.



Jugovac: Nitko nam se iz Crkve nije obratio

Jugovac kaže da mu se nitko iz biskupije nije obratio, vec je on njih kontaktirao kad je doznao da su prodali parcelu. "Jakovljevica sam vidio jednom u životu, i to kad sam ga zamolio da me primi. Da me netko upozorio da bih trebao nastaviti placati isti zakup Crkvi, ja bih to ucinio. Ovako nisam mogao znati kome da uplacujem zakupninu", objašnjava.

Jakovljevic tvrdi da Jugovac nikada nije htio razgovarati s ljudima iz župe Dajla. "S vecinom ljudi na tom podrucju smo se uspjeli dogovoriti. Imao je 10 godina vremena da sjedne s nama i da se dogovorimo, ali nije želio razgovarati. Koliko znam, Hek mu sada nudi zakup, ali on ni na to ne želi pristati. Ako treba, bit cu posrednik u sklapanju tog ugovora o zakupu", kaže Jakovljevic.

Jugovac veli da mu je Hek nudila zakup, ali na godinu dana, što je za njega neprihvatljivo. Naime, on pokušava naci trajno rješenje jer ta parcela predstavlja egzistenciju njemu i njegovoj obitelji.

No, kad Jakovljevic govori o posredništvu, valja spomenuti da je biskupija poslovno povezana s Verom Hek, necakinjom pokojnog mons. Antona Heka. Naime, Jakovljevic i Hek sjede u Nadzornom odboru tvrtke Benedikt, na koju je župa Dajla svojedobno prepisala dio zemljišta dobiven u denacionalizaciji.

Hek smo prekjucer telefonski upitali da nam pojasni svoj poslovni odnos s Crkvom, kao i nacin stjecanja zemljišta, na što nam je obecala odgovoriti tijekom jucerašnjeg dana. No, odgovore do zakljucenja teksta nismo dobili. U razgovoru nam je samo rekla da je zanima maslinik na zemljištu koje je koristila obitelj Jugovac. No, odvjetnici nam vele da se takve parcele kupuju zbog potpuno drugih razloga. Naime, poljoprivredne parcele uz samo gradevinsko podrucje atraktivne su zbog širenja gradevinskih podrucja, ali i zbog mogucnosti da ih se nekome zbog toga skuplje proda.

Crkvi se svida golf

Teško je razumjeti zašto bi Hek zanimalo 40-ak stabala maslina na parceli koja se nalazi na drugom kraju Istre. Da ju ne zanima poljoprivreda, pokazuje i to da je od Crkve dobila i gradevinsku parcelu na istom podrucju. No, i na njoj je u zemljišnim knjigama zabilježena tužba. Rijec je o jednoj od cestica koje talijanski benediktinci smatraju svojima.

Naime, opatija Praglia pokraj Padove još je 29. lipnja 2006. podnijela tužbu Opcinskom sudu u Bujama protiv porecko-pulske biskupije i drugih subjekata kojima je u meduvremenu prodan dio zemljišta. Talijanski benediktinci smatraju da je oko 600 hektara atraktivnog zemljišta, koje je do 1947. bilo u njihovom vlasništvu, u denacionalizaciji otudeno i nepravedno dodijeljeno župi Dajla.

Hek veli da je bila svjesna cinjenice da se na cestici vodi spor te da je to navedeno i u ugovoru koji je potpisala s biskupijom, a koji nam nije željela pokazati. Cinjenica je, medutim, i da je njen stric, pokojni mons. Hek, zagovarao da se poljoprivrednicima na tom podrucju crkveno zemljište ostavi na korištenje. Crkva ocito nije dijelila njegov stav, vec je na tom zemljištu htjela zaraditi, pa je i vršila pritisak na lokalnu vlast da se njihove parcele urbaniziraju te da u županijskom Prostornom planu 76 hektara njihovog terena dobije namjenu golf terena.

Ocito je da u ovoj prici Crkva u Istri ide ukorak s vremenom te da ni nju nije zaobišla bolest surovog kapitalizma na hrvatski nacin. Apartmanizacija, gradnja golf terena, prenamjena poljoprivrednog u gradevinsko zemljište, a sve uz pritisak na lokalne politicke strukture prokušani je recept po kojem radi vecina takozvanih domacih poduzetnika, što je izgleda bilo primamljivo i Crkvi pa je, umjesto zaštite seljaka, radije krenula u biznis, dovodeci poljoprivrednike, poput obitelji Jugovac, u položaj da razmišljaju o napuštanju kraja u kojem vec generacijama žive.

Da bi se obitelj Jugovac doista ubrzo mogla naci u takvoj situaciji, svjedoci i izjava Jakovljevica koji kaže da ta obitelj ima još zemlje u ilegalnom posjedu, što bi znacilo da bi ih vec sutra s te zemlje mogli i protjerati.


Podijeli: Facebook Twiter