Oduševljeni Bumbari opet dočekali Franju Josipa i Sissi

(M.ANGELINI)
(M.ANGELINI)

"Meine Damen und Herren. Ja, car Franjo Josip I., pozdrafljam fas, građane Fodnjana. Došli smo u ofaj prekrasan kraj Austrougarske monarhije. Radujem se što ću upoznati faše običaje i družiti se s fama. Kažu da je ofdje miran žifot i da u miru žife razne religije i kulture.

Tako bi trebalo biti u cijeloj Monarhiji, poručio je Vodnjancima u petak navečer mladi car i kralj u društvu svoje žene Elizabete Austrijske, poznatije kao Sissi, prve večeri prvih Vodnjanskih štorija što ih je postavila udruga Istra Inspirit u suradnji s Gradom i njegovim institucijama. Vodnjanci su se, nakon uprizorenja raznih priča i svakodnevnih situacija iz 19. stoljeća diljem stare jezgre, okupili tako na Placi i dočekali carski bračni par, a kočiju zasuli ovacijama, kao da je zaista pred Bumbarima nakon stoljeća i pol i opet kročila imperatorska svita.

Nakon pozdravnih riječi car, kojeg je utjelovio mladi glumac iz Osijeka Antonio Jakupčević, nije dužio o politici, već se prepustio bečkom valceru. Njegova žena, dražesna Sissy, koju je glumila Puljanka Elena Orlić, naime, ne voli politiku već isključivo poeziju i putovanja. Na pozornici su se smjenjivali plesači, muzika i kulise koje su trebali dočarati plesne dvorane bečkih dvorova. No, u ekskluzivnu atmosferu umiješale su se tri nonice, zajedljive starice izvanrednog duha, kako bi priču spustile na lokalnu razinu i povezale je s legendom o nastanku nadimka Bumbari. Navodno, Vodnjanci su ga zaradili upravo za posjete cara koji ih je okarakterizirao kao osornima, nazvavši ih na talijanskom "burberi", a narod je to krivo shvatio kao "bumberi".

Da bi se naklonili caru na balkonu komunalne palače, nakon gradske elite binom su prodefilirali i pripadnici raznih zajednica i mjesta Vodnjanštine - Talijani Vodnjana i Galižane, Crnogorci iz Peroja, seljaci Hrvati, svi u tradicionalnim istarskim nošnjama. Prvo prikazanje Istre Inspirit u staroj jezgri Vodnjana, besplatno za publiku s obzirom na promotivni karakter, u režiji Petre B. Blašković, polučio je dobar uspjeh, o čemu je svjedočila prepuna jezgra zadovoljnih lica.

Vodnjan je živnuo u večernjim satima, kontrade su ispunile pjesma i smijeh, jer su na raznim punktovima demonstrirane razne igre i običaji. Seljaci su u grad donijeli plodove polja, a gradsko stanovništvo je iznijelo na ulicu tipične radnje 19. stoljeća, poput frizerke, barbiera, urara, krojačice, kovača, stolara.

Dok se na Placi svirala glazba s europskih dvorova, u ulici Forno Grande Galižanci su, tijekom marende za poljskih radova, zapjevali omiljene stare pjesme, u ulici Pian na otvorenom je postavljena vesela Osteria Bumbara kao okupljalište Vodnjanaca, kod tržnice su svoje kolo plesali Crnogorci, a balun Istrani, smjenjujući se sa starim pričama koje su kazivali mladi glumci. Vodnjan je te večeri doslovno izgledao kao da je zaplovio vremeplovom - najužim centrom stvorena je atmosfera nekih davnih vremena, otvorene su stare konobe, iznesene stare bačve i parkirani vozi, postavljene bankarele pod rasvjetom petrolejki.

Za djecu je najveću atrakciju izazvala raskošna carska zaprega, ali još veću dva tovara koja su vukla voz. Jer, za razliku od tovara, carske konje nije dozvoljeno maziti i hraniti lubenicom. Što bi prava atmosfera bila bez okusa i mirisa? Za to su se pobrinuli ostali sudionici ove parade tradicije, poput članova udruge Istrian de Dignan koji su u svom ekomuzeju pekli kruh u staroj peći.

Djelatnice gradske uprave spremile su famoznu bumbarsku tortu, udruga Agroturist nahranila je ljude palentom, točilo se vino, pivo, maslinovo ulje. U svemu tome Vodnjanci i brojni gosti imali su prilike uživati i sutradan. Eh, da im je tako svaki dan. (Z.STRAHINJA)


Podijeli: Facebook Twiter