Glas Istre
Subota
25.03.2017.
Pula
Vrijeme po gradovima u Istri
25.03

Fantastična minijatura: Galižana kakva je bila nekad

Škrilu po škrilu donijeti, pa ih izlomiti u kamenčiće i uzidati ih u staru baroknu palaču... S puno osjećaja za preciznost izraditi glineni crijep, komad po komad, pa pokriti njima istu tu palaču. Godinu dana takvog filigranskog, strpljivog i neprekidnog rada bilo je potrebno da Giovanni Fabris završi svoj veliki san - model galižanske Ulice Michele della Vedova, i to onako kako je izgledala prije modernizacije mjesta. I to kakav model! Pun nevjerojatno izrađenih detalja.

Zadivljujuća preciznost i strpljivost

S autorom ovog remek-djela razgovarali smo prije tri godine. Tada je bio završio pallazo u kojem živi i s kojim maketa počinje, te zvonik crkve sv. Roka s kojim minijatura završava. U međuvremenu su nastale brojne zgrade koje se nalaze duž te ulice i Piazze grande, s realistično izrađenim prozorima, ertama, crjepovima, krovnim oknima, škurama, voltama, šternama od kojih mnoge danas ni ne postoje. Fabris je u to utrošio možda i 50 kanti sakupljenog kamenja, za maketu je izradio više od 10.000 crjepova, iskoristio je 30 vreća ljepila za pločice... Na brzinu smo izbrojali 40-ak realno izrađenih dimnjaka, a prozore je i teško pobrojati, njih je i više od stotinu.

Preciznost i strpljivost vrijedne divljenja!

- Bez detalja to je niš. Trebalo je napraviti ulicu kakva je bila nekada, a ako nema detalja onda ne bi bilo tog dojma. Ljudi se i trebaju zagledati u te detalje. Na trgu sam napravio i prvu špinu postavljenu kada je stigla tekuća voda u Galižanu. Imam stare slike, radio sam po njima, mada nije jednostavno sa slike prenijeti nešto u stvarnost. Penjao sam se i na zvonik da vidim kako izvesti neke detalje koji nam nisu vidljivi sa zemlje. Neki prozor nisam znao ko bi ga stavio više lijevo, gore, dole… pa bih ga slikao da ga mogu smjestiti. Sve je kao i za pravo, o svemu je trebalo voditi računa. Ovo je delo od godine dana, a meni je to gušt. Drugog nemam, u penziji sam. A kada već radim, onda treba delati dobro. Ko ne ne rabi ni da delam. Previše sam pedantan, pa ako nisam zadovoljan, počinjem ispočetka dok ne napravim kako treba, priča Fabris kojeg smo zatekli u radionici u Ulici Oltra 'l Torcio, ispred koje se nalazi taj famozni "Mini Gallesano", inauguriran i predstavljen javnosti ljetos.

Mjesec dana za 5.000 crjepova

I podloga makete morala je odgovarati realnom nagibu ulice Michelle della Vedova, jer Fabris je baroknu palaču radio točno onako kako stoji u stvarnosti. Kako je napravljena podloga, s blagim usponom prema crkvi, tako je iz radionice preselio palazzo i zvonik, alfu i omegu projekta. Ostale je zgrade gradio na licu mjesta.

- Ne bih mogao drukčije, jer se ostale zgrade međusobno drže krovovima. Žao mi je jedino što nema više mjesta jer da je to veći prostor mogao bih nastaviti graditi sve za dole do škole, kaže Fabris. No, i ovako, maketa stalno raste i zahtjeva nove zahvate. Trenutno je okupiran izradom novih 5.000 crjepova od gline jer se oni koje je zahvatila kiša, unatoč krovu nad maketom, nažalost, raspadaju.

- Moram ih izraditi jer će ih ispeći u Vodnjanu u keramičarskoj peći da bi bili trajniji. Tu temperaturu od 980 stupnjeva tijekom sedam sati pečenja ja ne mogu postići u svojoj peći. Za izradit pet miljari komada potrebno mi je mjesec dana. Napravim ih 120 na dan, i to da delam cijeli dan, priča Fabris nalik kakvom Velom Joži dok pažljivo korača među malim zgradama.

Da bi dočarao o kakvom se zahvatu radi u radioni nam objašnjava proces izrade crjepova. Prvo razvlači smjesu gline improviziranim lazanjarom između rigeta da bi svi crjepovi bili iste debljine, i to na krpu da se smjesa ne bi lijepila. Tu pastu reže kalupom koji određuje tlocrtni oblik crijepa, a potom prebacuje na drugi kalup da bi dobio njihovu zakrivljenost. No, glina se prije pečenje prirodno suši i vraća u prvotni oblik, što Fabris nastoji spriječiti postavljanjem crjepova među gradele koje ih drže u istoj formi.

Rasvjeta duž ulice i u 40 kužina

O tom par centimetar dugom komadu gline i što se s njim sve zbiva, što je sve smišljao da okrene prirodni proces u svoju korist, Fabris bi mogao pričati priče i priče. A gdje su tek priče o kamenim škrilama koje lomi i lijepi na poseban način, o prozorima izrađenih od hrastovih parketa, o bartvelama i malim kamenim ertama "mikroskopski" bušenih da bi se te šarke mogle ugraditi…

Tu stalnu borbu s materijalima, promišljanje kako problemima doskočiti, silno improviziranje i stalno isprobavanje novih ideja, teško je uobličiti u nekoliko pisanih rečenica.

Kada nam je prvi put pokazao palaču i zvonik, otkrio nam je i mali funkcionalni sat na tornju, uličnu rasvjetu na baterije, čak i mali elektromotor koji pokreće žarulju na gornjem katu, a što odaje dojam kao da netko šeće prostorijama s kandelom u ruci. Da li je ostao vjeran tim detaljima i u ostalim kućama?

- Osvijetlio sam, mislim, 40 kužina. Grad Vodnjan postavio je tu iznad solarni panel koji daje struju za rasvjetu makete, tako da se minijatura može pogledati i noću. Tada izgleda fantastično. Sustav se pali automatski kada padne mrak. Moram reći da su mi financirajući materijal puno pomogli iz Grada. Da nije bilo gradonačelnika Klaudija Vitasovića i Corrada Ghiralda (predsjednik Gradskog vijeća, inače Galižanac, op. p.) svega ovog vjerojatno ne bi moglo biti, kaže Fabris.

A sveukupni dojam je i više nego dobar. Objekti nisu ni nalik sličnim suvenirskim izradama koji se mogu vidjeti po trgovinama i sajmovima. Jer svaki je Fabrisov kamen drugačiji, drukčije boje, neki je opaljen od sunca, drugi je crvenkast od zemlje. Nema tu industrijske čistoće, koja izdaje masovnu i serijsku proizvodnju. Giovanni je, naime, koristio raspoložive prirodne materijale kakvim su raspolagali i graditelji stare Galižane.

Ljeti fila svih koji žele vidjeti

- Ma ljudi su oduševljeni, tu je ljetos bila fila svih koji su željeli vidjeti. Nikoga nisam čuo da je nešto kritizirao, jer se vidi kako je to pedantno učinjeno. Prođu i sada ljudi, ja budem u radioni pa ih čujem kako komentiraju. Očarani su, djeca pogotovo, kaže Fabris. Žali jedino što je kavez u kojem se nalazi minijatura glavne mjesne ulice morao dodatno zaštitio žicom. Time je spriječio da mu ulaze brojne seoske mačke, ali mreža ipak smeta objektivima fotoaparata posjetitelja. No obećava da će smislit i za to neko rješenje.

Odmah do realistične makete galižanske žile kucavice nalazi se i drugi, odnosno prvi dio izložbe "Galižana u minijaturi", koji je nastao godinama ranije, a koja prikazuje male modele naprava, alata, predmeta i objekata korištenih u prošlosti. Shvatili ste: prošlost i minijatura, to su motivi koji Fabrisa svakog dana tjeraju na delo. (Napisao i snimio Zvjezdan STRAHINJA)



Novosti
PulaIstra
CrnaKronika
Sport
Kultura
Mozaik