Na novom albumu želim glazbom spojiti dva kontinenta

Hadrien Feraud, Steve Weingart, Mike Miller, Kristian Terzić i Simon Phillips (Tamara TROŠT)
Hadrien Feraud, Steve Weingart, Mike Miller, Kristian Terzić i Simon Phillips (Tamara TROŠT)

Prije nekoliko dana rovinjski pijanist, aranžer i skladatelj te višestruko nagrađivani glazbenik Kristian Terzić vratio se iz SAD-a, gdje je gostovao na prestižnom glazbenom sajmu NAMM u Los Angelesu u Kaliforniji. Terzić je dobro znan kako u domaćim tako i inozemnim glazbenim krugovima - za svoje glazbeno umijeće nagrađen je, između ostalog, strukovnom nagradom Status za najboljeg pijanista 2006., 2008. i 2010. godine, a svirao je s vlastitim sastavima kao i ostalim glazbenicima diljem svijeta. Od brojnih koncertnih nastupa, istarska publika ga sigurno pamti kad je dijelio pozornicu s velikanom Chick Coreaom & Return To Forever IV. te Yellowjackets 2012. godine na Avantgarde Jazz festivalu u Rovinju.

U Los Angelesu je Terzić kao endorser bio na štandu proizvođača glazbene opreme Casio, te je održao nekoliko kratkih koncertnih nastupa svakog dana održavanja sajma NAMM, a osim sudjelovanja na ovom značajnom glazbenom sajmu, Terzićev boravak u SAD-u je bio i u znaku snimanja njegova novog albuma. Na albumu gostuju renomirani svjetski glazbenici poput bubnjara Simona Phillipsa, basista Hadrien Ferauda i gitarista Mikea Millera, a sve je snimano u Studiju Phantom Recordings Sherman Oaks u Los Angelesu.

- Vlasnik tog studija je Simon Phillips, glazbenik koji je inače bio dugogodišnji član grupe Toto, te je surađivao s Jeffom Beckom, Mickom Jaggerom i mnogim drugima, a koji i svira na mom novom albumu. Upoznali smo se prije dvije godine, kad sam također bio na NAMM-u, gdje sam bio artist na štandu Casia. Phillipsov tadašnji klavijaturist Steve Weingart koji je surađivao s Daveom Wecklom, Simonom Phillipsom, Steveom Lukatherom i drugima, također je artist za Casio. S Weingartom, koji mi je dobar prijatelj, sam svirao na Casiovom štandu, te me on pozvao na promociju Phillipsovog albuma u elitnom losanđeleskom jazz klubu Catalina Jazz Bar. Nakon koncerta bilo je i druženje, i tamo sam upoznao Phillipsa.

Nekoliko mjeseci nakon tog susreta sreli smo se na poznatom muzičkom sajmu Musikmesse u Frankfurtu, te smo bili pozvani da im se pridružimo na večeri, no tada još uvijek nisam imao viziju što želim na svom novom albumu. Nedugo nakon tog susreta, počeo sam skladati kompozicije za novi album, i kako sam redovno u kontaktu sa Steveom, rodila se i ideja da pozovem Phillipsa da mi gostuje na albumu. S obzirom da me Phillips nije glazbeno poznavao, Steve me preporučio, i Phillips je, nakon što je poslušao demo verzije mojih pjesama koje sam mu poslao, odmah pristao na suradnju.

Moj novi album žanrovski spada u instrumentalni jazz fusion i htio sam da se na snimkama zabilježi osjećaj live svirke, a jedini način da se to napravi jest da svi skupa sviramo u studiju. I upravo u tom procesu live snimanja, gdje je cijeli band bio u studiju i gdje smo kroz dva dana po 12 sati zajednički muzicirali, skladbe su od tih glazbenika dobile baš ono sto sam očekivao. U izboru basista i gitarista pomogao mi je Phillips - poslao sam mu vlastitu svojevrsnu listu želja ljudi s kojima bi volio snimati, a on, s obzirom da poznaje većinu tih glazbenika potrudio se da to ostvari. Izbor je pao na francuskog basista s losanđeleskom adresom Hadriena Ferauda, koji je svirao s John McLaughlinom, Chick Coreaom, Billy Cobhamom, Jean-Luc Pontyjem, Bireli Lagreneom i drugima, te američkog gitarista Mikea Millera, koji je svirao sa Chick Coreaom, Bette Midler, Yellowjackets, Vinnie Colaiutom, Quincy Jonesom i drugima, i u konačnici, kad smo se sva četvorica našli u studiju, osjećaj je bio nevjerojatan.

U studiju je s nama bio i Steve Weingart, koji iako nije svirao, uvelike mi je pomogao kao prijatelj, potpora, mentor i koproducent.

- U Los Angelesu su snimljene četiri kompozicije, što se još može očekivati na albumu?

- To je polovica albuma, dok ostatak namjeravam snimati u Europi, vjerojatno u Parizu, s europskim top jazz glazbenicima, te naravno, domaćim jazz glazbenicima. Imena još ne bi otkrivao, jer je sve još u procesu stvaranja i dogovaranja. Na novom albumu želim na neki način glazbom spojiti dva kontinenta, Ameriku i Europu, i da ponajbolji glazbenici s ta dva kontinenta daju svoj izričaj u mojim skladbama. Na albumu će se naći osam pjesama i sve su to moje autorske skladbe, te planiram da se do kraja godine sve finalizira. O datumu izlaska albuma ne razmišljam, jer se želim posvetiti kreativnom procesu bez obzira na rokove.

- Vrlo si zaposlen kao studijski i session glazbenik, endorser si za Casio na velikim sajmovima…

- Također, često me pozivaju da snimam po nekoliko pjesama za razne glazbenike u studiju, a nekih godinu dana radio sam glazbu za Bollywood, točnije za razne projekte indijske filmske industrije. Radio sam aranžmane za skladbe renomiranog indijskog skladatelja Sandesh Shandilya, a koje su pak rađene za određene scene u Bollywoodskim filmovima. I dalje aktivno koncertiram sa svojim bendovima Kristian Terzić Band i Hologram. Puno je planova a njihova realizacija ovisi o vremenu i obavezama.

- Što zapravo znači za glazbenika sudjelovanje na NAMM-u? Kakvi su tvoji utisci?

- Kao i prije dvije godine, bilo je odlično, imao sam priliku upoznati puno glazbenika kao i važnih ljudi iz glazbene industrije. Inače, NAMM se održava u ogromnom kongresnom centru u Anaheimu, i tu se predstavljaju apsolutno svi svjetski proizvođači glazbene opreme s najnovijom tehnologijom i modelima instrumenata, održavaju se brojna predavanja o glazbi i glazbenoj industriji, svakodnevno se održavaju brojni koncerti… Tako je primjerice na štandu od Casia ispred mene svirao Stevie Wonder koji je duhovito dobacio publici "drago mi je da vas sve ovdje vidim"… Kad smo krenuli na zajedničku večeru, s glavne pozornice koja se nalazi ispred hotela Hilton čuo sam da netko svira pjesmu  Bon Jovija, i baš sam komentirao s curom kako dobro zvuči, i kad je naš kombi prošao bliže bini tada smo shvatili i zašto tako dobro zvuči, svirali su to Ritchie Sambora i Orianthi.

Jako puno svjetski poznatih glazbenika se može sresti na NAMM-u, jer mnogi od njih i žive u Los Angelesu, a NAMM je često i mjesto gdje se sklapaju mnogi važni glazbeni kontakti, stvaraju planovi… Inače, imam čast da sam endorser za Casio, tako da sam imao prilike na štandu svirati i raditi s ostalim Casio artistima kao što su Steve Weingart, Larry Dunn (Eart, Wind and Fire), zatim Eldar Djangirov, Tom Brislin (Yes), Stephan DeReine (Billy Cobham, Jamiroquai, Simple Minds), Tom Hammer (Cindy Lauper), Jerry Kovarsky, Rich Formidoni…

Susreti s tim i još mnogim drugim glazbenicima uvelike mi znače jer su mi mnogi od njih uzori, kojima sam se divio kao klinac, a ovdje sam imao jedinstvenu priliku mnoge i osobno upoznati. Glavna stvar što sam primijetio kod svih svjetski znanih eminentnih glazbenika jest da su većina njih vrlo pristupačni i komunikativni, vrlo rado će pomoći i otvoreno će izreći kompliment ako im se nešto sviđa.

- Tek si se vratio iz Amerike, no izgleda – nema odmora…

- Dovršavam preostale skladbe za album, a nevezano za album, dobio sam poziv za suradnju sa francuskim pijanistom i producentom sa sjedištem u Los Angelesu Stephanom DeReineom, koji radi u Desert Recording Studio. U travnju ću ponovo biti na glazbenom sajmu Musikmesse u Frankfurtu, gdje ću svirati na Casiovim instrumentima. Bit će još mnogo koncerata, ali sve ću najaviti na vrijeme. (Razgovarala Tea TIDIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter