Susret generacija u klubu Uljanik preksinoć je obilježio deset godina od pokretanja i opet bio u znaku druženja, glazbe iz starih vremena te plesa. Bili su i tri poznata iskusna DJ-a Redžo, Mr. Giuly i Mišo koji su se brinuli za glazbenu pozadinu koja će posjetitelje vratiti u stare dane.
Oni su bili raspoređeni na sva tri mjesta u Uljaniku - velikoj i maloj sali te na terasi. Naravno, vrte se klasične rock stvari, od koje neki doista ni sami ne znamo koliko smo ih puta preksinoć čuli poput Dylanove "Knockin' on a heaven's door" ili "Only you" grupe Yazoo. Klub se počinje puniti tek oko 23 sata, a pleše se uglavnom u velikoj sali i tu inicijativu, naravno, preuzimaju dame, no na koncu su zaplesali i muški a obje dvorane su se na koncu napunile i atmosfera je bila kakva je trebala biti.
Ovaj Susret generacija u znaku je i izložbe koja ovaj put nije posvećena glazbenicima i facama s pozornice nego običnim ljudima koji su prošlih desetljeća, od šezdesetih godina naovamo, "išli u život". Naziv je "Pulska mladost kroz desetljeća" i sadrži stotinjak fotografija kojima su tema izlasci, priprema za izlaske, druženja itd., sve iz kućnih arhiva, a najbolja fotografija odabrana je tajnim glasanjem za što su bili spremni glasački listići. Preksinoćni vox populi za najbolju je fotografiju odabrao onu broj 17 koju je ustupila Bosa Cvitan, u opisu fotke stoji "spuštanje s Kaštela" a nagrada je bila tisuću kuna.
Bilo je preksinoć i starije i mlađe generacije, uključujući nekih koji su ovdje nekad radili poput Džeke koji je od 1973. do početka devedesetih ovdje bio zaposlen kao redar, a preksinoć je došao kao gost u društvu prijatelja. Obojica dolaze otpočetka na Susret generacija i sudjelovali u pokretanju toga.
Prisjećajući se starih dana Džeko jednostavno kaže da je bilo lijepo, no kada uspoređuje s današnjim vremenom kaže da razlika postoji. "Ona je u nekom sklopu, u glavi, u odgoju, u svemu… Onda se znalo kada se otvara, kada se zatvara, kada ulaze, kad izlaze, nije bilo nikakvih problema, manje-više." Kaže da je bilo nekih problematičnih situacija ali to se rješavalo bez nekih većih fizičkih posljedica. "Bilo nas je dovoljno, znali smo gdje tko od nas stoji, poznavali smo ljude koji su dolazili u ono vrijeme, znali smo tko je kakav u ovom gradu, što je tko tako da smo već na ulazu rješavali neke stvari", kaže.
Za razliku od njih Danica Majkus iz Poreča nije bila ovdje više od 40 godina te dodaje kako ne poznaje nikoga osim organizatora, a na izložbi je jedna od njenih fotografija.
- Ovdje mi je super, nešto jako lipo, ovo je neviđeno, barem za mene, kaže Majkus koju je muzika vratila u mlade dane i kaže da bi rado zaplesala kada bi bilo "balerina", jer voli jako plesati. (M. RADIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU