Od 24. do 30. travnja u pulskoj Zajednici Talijana održat će se jubilarno, deseto izdanje festivala dječje knjige Monte Librić. Kroz tjedan dana svoja će izdanja za najmlađe, ali i za tinejdžere te za sve one koji se bave djecom predstaviti hrvatski i brojni talijanski izdavači koji se bave tom tematikom, a održavat će se i brojni književni susreti, predstave te glazbeni i plesni programi.
To je ujedno šesto samostalno izdanje Monte Librića u terminu krajem travnja u prostoru Circola, a prva četiri održana su u sastavu San(j)ma knjige u Istri u Domu hrvatskih branitelja. Teme su do sada bile raznolike – od Circola sa stijenom za penjanje i s gostima iz svijeta sporta, do filmskih tema, glazbenih uz gostovanje pjevača, uvijek uz raznolike plakate i tematske cjeline.
Festival u igri, s veseljem, spontano
Djeca na Monte Librić dolaze u jutarnjim satima, organizirano s vrtićima i školama, poslijepodne uglavnom s roditeljima, mnogi od tih klinaca s početka ove priče postali su potom i voditelji nekih okruglih stolova, a već nekoliko je klinaca i klinceza predstavilo svoje knjige – bilo objavljene ili ne, na kojima bi im zavidjeli i znatno poznatiji autori.
Program se odvija cijeloga dana, a osim naslova za djecu, nerijetko budu predstavljene i „ozbiljne“, stručne knjige za one koje se odgojem djece bave, kao i stručna djela iz književnosti.
O počecima ove manifestacije te o njegovoj ovogodišnjoj temi razgovarali smo s direktoricom Monte Librića Slavicom Ćurković te s Magdalenom Vodopija, direktoricom San(j)ma knjige u Istri koja je bila i direktorica prvoga izdanja Librića.
- Monte Libriću ovo je deseto izdanje. Prvi put predstavio se 2008. godine i s vremenom postao najveći festival dječje knjige u Hrvatskoj, a njegovu vrijednost u istoj mjeri prepoznaju struka i brojna publika. Na isti djetinji način vesele mu se i djeca i roditelji, izdavači, autori i knjižničari. Tako smo i mi tijekom ovih deset godina stvarali Librić: u igri, s veseljem, spontano. Znatiželjni i poneseni, učili smo od svake teme koju smo obrađivali s fascinacijom novootkrivenog koju uglavnom imaju samo djeca. S pogledom unazad, u deset godina puno se toga promijenilo. Librić se razvijao od malog festivala unutar velikog sajma knjiga do autentičnog i jedinstvenog festivala za djecu kojeg označava multimedijalni pristup i dvojezičnost, osebujni prostor Circola i partnerstvo sa Zajednicom Talijana u Puli koja nam svake godine dovodi ponajbolje talijanske autore za djecu. Na Libriću se usporedo govori hrvatski i talijanski, prirodno se isprepliću hrvatska i talijanska kultura. Po tome je jedinstven i izvan granica naše zemlje, istaknula je Ćurković.
Naizgled ishitrena odluka
Ove godine na Monte Librić dolaze čuveni lutkari, glumci i scenografi s Umjetničke akademije u Osijeku. Donose lutke – junake svevremenih bajki i priča, lutkarske predstave i igrokaze. Na samom Libriću, sa svojim će lutkama dočekivati publiku, voditi programe, pričati priče najmlađim Librićima, otkriti tajnu kako oživjeti lutku i, što je najvažnije, omiljene lutke iz djeci najdražih knjiga učiniti živima i stvarnima. Sudjelovat će tu i studenti osječke akademije pod mentorstvom Roberta Raponje, te potom i Puljanima dobro poznata glumačka imena – Petra B. Blašković i Nenad Pavlović koji će prirediti zanimljive programe za najmlađe, i ne samo za njih. Gostovat će i talijanski autori, na repertoaru će biti poznati piknik s autorom, druženja, susreti...
No, nakon deset godina uspješnog održavanja ove manifestacije, treba se podsjetiti i kako je sve to započelo, kako je manifestacija krenula i tko je sve bio zaslužan za tu sinergiju.
- Monte Librić nastao je jednom naizgled ishitrenom odlukom, lišen velikih strategija i futurističkih projekcija, na 14. izdanju manifestacije Sa(nj)am knjige u Istri. Te 2008. godine program Sajma već je dobio svoj oblik i gotovo svoj potpuni sadržaj, kada mi je stigao prijedlog Dejana Gotala i Gordane Trajković, tada vrlo mladih suradnika, koji su prethodnih godina radili na Sajmu nekoliko manjih programa i radionica za djecu. Došli su me pitati je li moguće da tih programa bude više. Tada i ja nešto mlađa, sklona radikalnim potezima, u trenu sam odlučila: ako imamo više dječjih programa onda to neće biti samo "bogatiji program za djecu", bit će to festival dječje knjige. Mali sajam unutar velikog, festival autora za djecu napravljen po uzoru na Sa(n)jam.
Proplanci puni knjiga i djece
Program su, po uzoru na onaj sajamski, kreirali Trajković, Gotal i Iva Đorđević, no cijela se tadašnja ekipa Sajma podigla na noge i doslovce smo svi sudjelovali u svakom segmentu stvaranja Librića. Uz mene, tu su bili Mauro Ferlin, Tereza Pulja, Egle Vošten, Olivera Pleić, Mladenka Batalić, tehnička ekipa koju je vodio Marko Bolković i mnogi drugi. Ipak, onu istinsku čaroliju prvog Librića stvorio je Ferlin. Kao i sintagmu "osmo pulsko brdo puno knjiga". On je osmislio i "tunel" kojim se išlo na drugi kat Doma hrvatskih branitelja. Austrougarsko zdanje u njegovoj scenografiji postalo je istinsko brdo čiji su proplanci bili puni knjiga i djece. Scenografi - pomoćnici bili su Igor Zenzerović i Stella Levak. Sjajna ilustracija Maje Celije krasila je plakat, a Librić je dobio i svoju prvu himnu koju je spjevao Vlatko Ivandić. Ne pamtim da je na Sajmu ikada bilo toliko snage, želje i zanosa da se nešto stvori, kao te godine kad je rođen Monte Librić, veli Vodopija, koja je bila direktorica prvog Librića, a stalno je svojim savjetima i idejama prisutna u njegovom rastu.
Slavica Ćurković prisjeća se pak kako je došlo do osamostaljenja Monte Librića, koji se nakon nekoliko izdanja odvojio od matičnog sajma i postao zasebna manifestacija od 2012. godine.
- Osamostaljivanje Librića, njegov odlazak s velikog sajma trenutak je koji neću zaboraviti, jer je bio buran, inovativan, pun zanosa i one želje koja se rađa kad radite nešto prvi put i pomalo se bojite. Taj pozitivni strah i osjećaj odgovornosti, jer morate dokazati da je stvaranje festivala bio pravi potez, vrijedilo je proživjeti.
Osamostaljenju Librića prethodile su godine razgovora i pregovora s financijerima i nije izgledalo izvjesno da ćemo uspjeti u naumu da odvojimo mali festival knjige od velikog. A znali smo već poslije drugog Librića, da on traži drugi termin, drugi kontekst, više prostora. Bilo je jasno da se unutar Sajma ne može razvijati.
Circolo - izvrstan domaćin i partner
Već smo pomalo gubili nadu, ali negdje u jeku stvaranja 4. Librića uspjeli smo dobiti podršku i tako smo se 2012. otisnuli "u nepoznato". Ne voli on da se o tome govori, ali veliku pomoć pri osamostaljenju pružio nam je županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica.
Na Libriću je već te 2012. stvoren novi koncept. Selimo u Circolo, dobivamo ne samo izvrsnog domaćina već i pouzdanog partnera - Zajednicu Talijana Pula. Monte Librić postaje dvojezičan, hrvatsko-talijanski. Pamtim i ja, a vjerujem i cijela Pula, prvi Librić u Circolu po Librić–kućici, izvrsnoj scenografiji Maura Ferlina, mnoštvu djece i roditelja, sjajnim autorima, Baki Librić i Libricama. Tih pet godina u Circolu stvarala je, uz mene, jedna vrlo mlada ekipa. Zauvijek su utisnute u Librić Rea Korani i Iris Mošnja, znane kao Librice, te Matko Plovanić i Vibor Juhas, kao dizajneri, scenografi, tehničari. Iris i Rea nisu bile samo Librice. Rea je režirala svečana otvorenja, osmišljavala s Viborom jinglove za radio, pisala songove... Iris je uređivala katalog, bavila se medijima. Zajedno su osmišljavale performanse po gradu koji su prethodili Libriću. Proljeće na terasi Circola, mnoštvo sretne djece, roditelja, književnika, ilustratora, glazbenika, glumaca, nastavnika i odgajatelja, mnoštvo knjiga za djecu – to je danas Librić nakon 10 godina, ističe Ćurković.
Baka Librić uvijek dolazi s knjigom
- Ah... Baka Librić. Trebalo je pronaći lik koji će djeci kroz dane festivala približiti medij knjige i postati svakodnevni prijatelj u druženju s knjigom. Libriću i knjigama je trebao netko s kim će djeca imati „čvenk“ svakoga dana. Prve godine Librića naizmjence su se izmjenjivala dva lika, vilenjak i baka, a onda je sljedeće godine vilenjak nestao u svojoj šumi. A baka je ostala s djecom na Libriću. Znate kakve su bake. Vole biti uz djecu. I ona od tada, godinu za godinom, dolazi s hrpom svojih prijatelja koji pišu i rišu najbolje i najljepše knjige na svijetu, a to su slikovnice, i predstavlja i knjige i njihove autore kroz ugodno druženje, igru i razgovor s djecom. Baka Librić ne pripovijeda (mada bi mogla); Baka Librić uvijek dolazi s knjigom u ruci, ona uvijek čita svojoj vjernoj publici iz knjige dana i istovremeno lista kako bi mladi čitači doživjeli taj prekrasan medij što neposrednije, da bi osjetili ljepotu u listanju stranica, miris knjige, doživjeli taj nevjerojatan spoj slova i ilustracija, teksta i vizualnog. Kako bi jednoga dana s punim pravom znali reći zašto ni jedan medij ne može zamijeniti knjigu i zašto su knjige često najvjerniji prijatelji. U svakom slučaju, knjige su prijatelji uz koje će otkriti puno o svijetu, svjetovima, a što je najvažnije – otkrit će puno o samima sebi, veli Gordana Trajković odnosno Baka Librić.
Ime - igra s topografijom i toponimijom Pule
Samo ime nastalo je u razgovoru s Gordanom Trajković i Maurom Ferlinom. Mislim da je meni palo napamet "Monte", a Mauru i Gordani "Librić", ili je to bilo obrnuto. Uglavnom, autorstvo nad nazivom festivala ne može se točno detektirati, ali svi smo odmah znali da ova igra topografijom i toponimijom Pule na i podno sedam brežuljaka funkcionira i da je festival rođen, prisjeća se Magdalena Vodopija, prva direktorica Monte Librića.
(Vanesa BEGIĆ)