Treća večer Festivala plesa i neverbalnog teatra u Savičenti predstavila je tri posve različita umjetnička rukopisa - vrlo različite koreografije i pristupe plesu i neverbalnom teatru na tri različite lokacije.
Sve je počelo u Mediteranskom plesnom centru predstavom "The Merriments of the Past", koju je izveo Študio tanca dance theatre iz Slovačke. Autor koreografije je Milan Tomášik, a plesači su Lenka Rajchmanová, Marie Knapová, Jakub Jeňo, Tibor Trulik i Denisa Benčaťová. Ova je predstava postavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Slovačke.
Na svoje su došli ljubitelji plesa, jer u ovoj predstavi ima vrlo dojmljivih plesnih momenata. Plesači su pokazali veliko umijeće u gotovo sat vremena suvremenog plesa u najvećem žaru. Sama izvedba je nadahnuta engleskim renesansnim plesovima 17. stoljeća, točnije Parson's Farewellom. To je više od plesa, to je potraga za raznim dimenzijama kretanja i djelovanja. Posebno dolazi do izražaja prostorna dinamika samoga plesa.
Udarcima dijelova tijela o tlo plesač kontrolira pokret i stvara rezonantne strukture koje slijede. Element nastupa je i tišina u kojoj se plesači kreću po tlu, puzeći u niskom stavu, tvoreći jedinstveni zvuk - matricu pokreta. To je i svojevrsni hommage pokretu, kao sastavnome dijelu suvremena plesa. Naime, to na neki način predstavlja i seciranje pokreta, odnosno dijelova koreografije ujedno je ponovno spajajući te stvarajući kompleksnu vizualno-auditivnu scenu gdje na prvi pogled nije jasno utječe li zvuk na pokret ili obratno. Rezultat svega toga je svojevrsna simfonija tijela u pokretu kroz vrijeme i prostor na pozornici.
U nastavku večeri u kaštelu je nastupio Zagrebački plesni ansambl s predstavom "Rekvijem za Z". Koncept i koreografiju potpisuje Snježana Abramović Milković, a sukreatori i izvođači su Petra Chelfi, Martina Nevistić, Petra Valentić, Ognjen Vučinić, Nika Lilek i László Takács, dok je dramaturginja Jasna Žmak.
"Rekvijem" je posve drukčiji u odnosu na prvu predstavu večeri, koja je bila usredotočena na ples kao takav. Ova plesna predstava Zagrebačkog plesnog ansambla nastala je iz intimne potrebe koreografkinje Snježane Abramović Milković da postavljanjem prolaznosti na scenu pokuša dokučiti kako se s tom prolaznošću možemo nositi van scene, istovremeno se djelomično nastavljajući na autoričine prethodne tematske preokupacije, poznate iz njenih koreografija "Interface" i "Ogoljeno".
Svakako, plesači zaslužuju pohvale, a ovo djelo, osim što je plesna predstava, jest i prava priča, s narativnim ruhom, gdje su pokreti tijela metafora moći i (ne)moći. Tu se prikazuje krhkost, i kako se ona pretvara u snagu poradi zajedništva.
Uloga videa je možda i ta da pokaže da tehnologija znači na neki način i otuđivanje, a stvarajući i suigru između stvarnih tijela i onih projiciranih. Značajna je i upotreba tehnologije u ovoj predstavi.
Kako piše u opisu predstave, "'Rekvijem za Z'. je i emocionalna predstava ispunjena toplinom, ne samo kao misa za pokojne, već i kao poziv na promišljanje onima koji su još uvijek živi". Zagrebački plesni ansambl stvorio je veliki broj plesača i plesnih stručnjaka koji danas uspješno djeluju u zemlji i inozemstvu.
I za kraj, najizdržljiviji su mogli pogledati u loži, iako je bila gotovo ponoć, predstavu Vesne Mimice "Izlog moje duše". Vesna Mimica plesačica je i koreografkinja, umjetnička voditeljica Ansambla suvremenoga plesa VEM koji djeluje već 25 godina. Autorica je 17 cjelovečernjih plesnih projekata i tri plesna projekta snimljena za Hrvatsku televiziju. (V. BEGIĆ)