Jedna posve neuobičajena partija šaha koja se pomalo pretvarala u umjetničko djelo odigravala se jučer prijepodne na velikoj šahovskoj ploči na otvorenom kraj Valamar Cluba Tamaris na poluotoku Lanterna pred očima turista i znatiželjnika. Riječ je o djelu umjetnika i performera Ere Milivojevića koji je ovaj performans osmislio u sklopu projekta "Umjetnik na odmoru".
Treće izdanje ovog projekta kojeg je preklani pokrenuo kolekcionar Marinko Sudac u suradnji zagrebačkog Instituta za istraživanje avangarde i Valamar hotela i resorta, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture tijekom srpnja, po drugi put, dovodi u Poreč i na poluotok Lanterna kraj Tara neke do najvažnijih svjetskih autora na području suvremene umjetnosti i radikalnih praksi.
I u ovogodišnjem izdanju projekt nastavlja sa strategijama i koncepcijama kojima je bio vođen u svojim prijašnjim izdanjima, te dovodi domaće i internacionalne grupe autora čiji rad Hrvatsku svrstava na kartu kao aktivnu točku u suvremenoj umjetnosti.
U okviru svega, odvijala se i spomenuta partija šaha, kojom je Milivojević paralelno uz igru, svoje i protivnikove poteze prenosio na veliku šahovsku ploču, a potom će i na platno, i tako stvoriti slikarsku mrežu igre. Riječ je o djelu koje djeluje apstraktno, ali je zapravo zasnovano na stvarnim situacijama i logičkim strukturama i pravilima, kako nam je objasnio Milivojević ovaj performer, video umjetnik i fotograf, koji je svoj rad počeo u konceptualnoj umjetničkoj praksi ostavši u njoj do danas i postavši jedan od njezinih glavnih predstavnika u regiji.
- To je priča koja se zasniva na mentalnom pretvaranju u vizualno, performans koji pravim da bi napravio sliku. Imam tri mogućnosti, jedna da igram sam sa sobom, druga da igram s protivnikom, a treća je simultana situacija sa ljudima, ako ima dovoljno publike. Iz sve tri situacije slika dobiva različit karakter, ako je ugrađeno deset poteza od četrdeset ljudi, onda je to druga priča od one koju pravim sa samim sobom. Inače, to je ideja koja mi daje nevjerojatne mogućnosti, zato jer je to beskonačan sustav. Poslije se mreža prenosi na platno, a partija može trajati par sati, dana ili čak mjeseci, sve dok ne završi, ali mora imati svoj kraj kao u šahu, slici ili životu, kaže Milivojević.
Nije ovo prvi ovakav njegov uradak, a na ovakvu vrstu performansa i slikanja odlučio se onog trenutka kada je Gari Kasparov izgubio šahovsku pariju od kompjutera. To se nije dogodilo iz prve ali je, kako kaže umjetnik, on bio najsvjesniji tog trenutka i na tih šest partija počeo graditi, razmišljati i analizirati, pa je rezultat toga i veliki šestmetarski mural koji je ovako oslikao u Beogradu. Kasnije se odlučio na igranje partije šaha na ovakav način sa samim sobom i drugima, čega je bio dio i performans koji je zaključio uz usnu harmoniku.
Njegov je rad pratio i Jerko Ješa Denegri, jedan od najistaknutijih teoretičara i povjesničara umjetnosti s prostora bivše Jugoslavije.
- Milivojević pravi slikarstvo temeljem performansa, a slikarstvo postaje geometrijska struktura koja ponavlja poteze izvedene u šahovskoj partiji. To jedna slika prekoncipirana potezima šahovske partije, nije kao što to imate kod drugih slikara koji će stati pred platno i onda gledati kako na ovaj ili onaj način nanijeti boju ili napraviti formu, već je to struktura mentalne naravi proizišla iz igre šaha, koja je i sama po sebi ovaj put bila slučajna. Odigrali smo šahovsku partiju čiji je ishod slikarstvo koje će se tek desiti, a nastaje temeljen performansa. Performans je priprema za slikarstvo, a slikarstvo je mentalne naravi kao što je šah jedna visoko intelektualna igra, kazao je Denegri. (Vedrana HABEREITER)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD PETKA