The Who: Buona sera Bologna, come stai?


Obljetnička svjetska turneja grupe The Who prigodom 50 godina postojanja počela je 23. studenoga 2014. godine u Abu Dhabiju, a trebala bi završiti 12. travnja iduće godine u Birminghamu. Ove subote, predzadnji na europskom tlu, zbio se u Bologni koncert koji je već upisan u povijest talijanske popularne kulture. Naime, 49 godina nakon prvog i jedinog koncerta u glavnom gradu Emilije-Romagne i 44 nakon zadnjeg nastupa u Italiji (onaj prekinuti u Veroni prije deset godina se ne računa) Pete Townshend i Roger Daltrey, preživjela polovica originalne postave benda, izašli su pred gotovo 18 tisuća posjetitelja u Unipol Areni.

Otvorili su žestoko s "I Can’t Explain" (prvi singl benda), "The Seeker", "Who Are You", "The Kids Are Alright", "I Can See For Miles" i "My Generation" kao da žele dokazati da zajedno nemaju 143 godine i da su još uvijek uživo "Maksimum R&B", jedni od najvećih koncertnih majstora.

- Buonasera Bologna, come stai?, razdragano sa smiješkom pozdravio je Pete Townshend publiku.

Pjevača, gotovo netaknutog glasa i jednog od najboljih svjetskih gitarista prati pažljivo odabrana skupina vrhunskih glazbenika: Zak Starkey (sin Ringa Starra) – bubnjevi, udaraljke i Pino Palladino – bas gitara, dostojna su zamjena originalne ritam sekcije. Njima su još pridruženi: Simon Townshend (Peteov brat) – ritam gitara, akustična gitara, vokali, Loren Gold – klavijature, prateći vokali, perkusije, drombulja, Frank Simes - klavijature, prateći vokali, perkusije, bendžo, mandolina i John Corey - klavijature, prateći vokali, perkusije, harmonika.

Quadrophenia i Tommy

Redaju se: "Behind Blue Eyes", "Bargain", "Join Together", "You Better You Bet", "Eminence Front". Oduševljena publika je cijelo vrijeme prisutna: "Who, Who, Who, Who …" zborno odjekuje dvoranom. Slijedi set s "Quadrophenie": "5:15", "I'm One", "The Rock", "Love", "Reign O'er Me". Nakon ovog dijela i posljednje sumnje u mogućnosti vremešnih rockera, ako ih je i bilo, nestale su. Intenzitet i dalje raste. Na redu je "Tommy": "Amazing Journey", "Sparks", "The Acid Queen", "Pinball Wizard", "See Me, Feel Me". Daltrey, jedan od najboljih svjetskih frontmena, raskopčao je košulju i pokazuje svoje umijeće vitlanja mikrofonom, a Townshend je sve žešći u svojim zaštitnim "vjetrenjačama".

Koncert je na vrhuncu, no The Who može više. Za kraj "Baba O'Riley" i "Won't Get Fooled Again", najžešći urlik i gitarski rafali ispucani "vjetrenjačom" kližući na koljenima. Bez bisa. Dva sata vrhunskog rocka, set lista je bila nešto dulja no na prethodnim koncertima, bez pada kvalitete i intenziteta svirke, bez ikakvih tehnoloških i pomodarskih pomagala, bez futurističke scenografije i dronova.

Samo tri ekrana, dva za bolji doživljaj scene i jedan za priču uz pjesme te sjećanje na Keitha Moona i Johna Entwistlea i suosjećanje s žrtvama nedavnog potresa. Najvažniji su ljudi. Svi su bili ushićeni. I grupa i tehnička ekipa i publika. Domaće kolege novinari ocijenili su koncert najboljim ove godine u Italiji, jednim od najboljih u ovome stoljeću i jednim od najuzbudljivijih ikada. Želi li netko uložiti u sebe ostalo je još samo sedam britanskih datuma na proljeće iduće godine. Možda je to posljednja prilika. (Damir BURIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter