- Ovo nam je bio jedini način da dođemo na more, našalio se preksinoć Jasenko Houra, vođa Prljavog kazališta na njihovom prvom koncertu u dobro popunjenoj pulskoj Areni.
Bilo je i vrijeme, nakon toliko godina, iako smo zbog njihove reputacije očekivali barem još tisuću ljudi više. Neovisno o tome, dvosatni koncert je bio odličan, pun energije, jednako u prvom i završnom dijelu u kojem su prevladavale brže stvari, kao i u srednjem dijelu u kojem su dominirale laganice.
Nakon početnog zagrijavanja, atmosfera se definitivno podigla sa "Sve je lako kad si mlad" i posebno sa "Zaustavite Zemlju". Mladen Bodalec pokazao se kao prokušani motivator pa kada on kaže publici da zapjeva ili samo da digne ruke i pljeskanjem drži ritam, ona to i čini, a mnogi u publici i plešu. Kao što Bodalecu nije problem komunicirati s publikom, tako nije ni Houri kojeg je publika pred kraj koncerta nosila rukama s bine do sredine partera i onda ga na isti način vratila.
Stand by me
Priliku da dođe u prvi plan dobio je i basist Dubravko Vorih koji je otpjevao Kingov evergreen "Stand by me".
Nakon udarnog početka, solo na saksofonu najavio je promjenu ritma i ulazak u duži medley sačinjen od balada. U prvi mah pomislili smo da će to malo spustiti atmosferu, ali to se nije dogodilo jer Prljavci dobro znaju što njihova publika voli pa ni pola sata laganica ne može uspavati publiku, nego još i podiže atmosferu i učvršćuje prisnost između benda i publike. "Kog me Boga za tebe pitaju", "Tu noć kad si se udavala", "Oprostio mi Bog" i drugi poznati sentiši nižu se jedan za drugim u neprekinutom nizu na oduševljenje prisutnih. Bodalec nastavlja s "Ako tražiš nekoga" koju u originalu pjeva Houra, no Bodalec uskoro odlazi sa scene, a Houra postaje glavni i nakon kratkog fokusa na Voriha, preuzima mikrofon sa "Slaži mi".
Sviraju po željama
- Obično odsviramo nešto po željama, objasnio je Houra instruiravši publiku da podigne ruke u zrak da bi se, kao, "opravdao" pred bendom zašto sviraju baš tu pjesmu. Ona je pak uvod za najpoznatiju od stvari na kojoj se Houra pojavljuje kao vokal, a to je "Heroj ulice" koju publika pjeva iz sveg glasa, dok u zamračenom amfiteatru svijetle jedino mobiteli i upaljači.
Bodalec se vraća, a s njim i brži ritam u "Korak po korak" da bi se onda malobrojne zastave raširile u "Lupi petama... (reci evo sve za Hrvatsku)". Ona pak, koliko god efektna i emotivna, priprema teren za jednu drugu pjesmu, vjerojatno najpoznatiju od svih svevremenskih hitova ovog benda. To je "Mojoj majci" i valjda će se još dugo pisati i raspravljati kako to da je jedna tako emotivna pjesma, koja nema veze s politikom, postala gotovo himna, s kojom su se mnogi identificirali u vremenu promjena i nacionalnog osvješćivanja krajem osamdesetih i početkom devedesetih i to sve zbog jedne jedine riječi zbog koje je i cijela pjesma postala poznata kao "Ruža hrvatska".
Nema veze što su Prljavci kasnije iznjedrili još pjesama u kojima se pripadnost domovini još jače i direktnije izražava (već spomenuta "Lupi petama" ili primjerice "Moj dom je Hrvatska"), upravo je "Mojoj majci" mnoge pogodila u patriotski živac. Očito da je u pitanju bio taj jedinstveni trenutak, ili kako neki kažu momentum, nakon kojeg je sve ostalo povijest, i to ne samo u glazbi.
Koliko se ta pjesma mnogima uvukla pod kožu te koliko i danas dira ljude, vidjelo se i preksinoć u Areni. Mnoge pjesme preksinoć publika je zdušno prihvatila, ali kada je došlo vrijeme za refren "Ruže", bend ga je prepustio publici i Arena se gotovo zatresla od zajedničkog pjevanja fanova. Publiku preksinoć zbilja nije trebalo puno moliti da bi s bendom zapjevala hitove, naprotiv, bilo je dovoljno da prepozna uvodne taktove pa da digne glas, ali ovo je bilo ipak nešto posebno.
Puno zezancije
Doduše, nismo zaboravili ni "Marinu" koju bi publika otpjevala sama od početka do kraja da je kojim slučajem Bodalec ostao bez glasa. On ju je ipak spremno vodio i dobivao jasne i glasne odgovore na pitanja poput "A kakve je oči imala?"
Nije sve sinoć bila niti uzvišena patetika, bilo je tu puno zezancije od strane benda kao u "Mi plešemo" odnosno po novom "Mi pijemo", a emocijama nabijenim stihovima u nekim pjesmama kontrirali su zafrkantski, gotovo parodični tekstovi u pjesmama kao što su "Šteta što je kurva" ili "Previše suza u mom pivu". Preksinoć je tako bilo svega – tuge, smijeha, priča o ljubavi, seksu, životu, bogatima i siromašnima, domovini, Bogu i sve je to funkcioniralo kako treba, savršeno uravnoteženo. Odličnoj atmosferi pridonijela je i pozornica s vrhunskim svjetlosnim spektaklom koji je upotpunjivao pjesme kao i nekoliko velikih uspravnih ekrana u dnu bine.
Publiku su prije koncerta jednom obradom Prljavaca i to "Voli me" počastili mladi riječki pjevači Dino Antonić i Antonela Doko koji su nastupili praćeni s nekoliko kolega glazbenika. (M. RADIĆ, snimio Manuel ANGELINI)