Skupina hrvatskih speleologa nedavno je pokrenula inicijativu "Čisto podzemlje" s ciljem
zaustavljanje neslavne tradicije bacanja smeća u prirodne jame.
Ekološki sustavi hrvatskog kraškog podzemlja, zajedno s dijelovima susjednih zemalja, najpriznatija su i najveća prirodna vrijednosti te vrste u svijetu. Hrvatsko podzemlje dom je najbogatije podzemne faune u svijetu, a pored toga spremište 90 posto zaliha hrvatske pitke vode, te otvorena knjiga geološke povijesti zemlje, ističu znanstvenici. Međutim, te znanstvene istine razumije ne tako široki krug poznavatelja, a u njihovoj zaštiti nadležne vlasti sudjeluju samo deklarativno, kažu speleolozi i dodaju da im preostaje da se jedno pouzdaju u svoje mogućnosti. Prvi korak inicijative "Čisto podzemlje" je prikupljanje podataka o svim onečišćenim "speleološkim" objektima u Hrvatskoj i njihova objava na otvorenoj speleološkoj bazi podataka, kaže pokretač inicijative speleolog i doktor molekularne biologije Ruđer Novak iz Zagreba.
U samo nekoliko mjeseci u akciju se uključilo trinaest speleoloških društava iz raznih dijelova Hrvatske s podacima o oko 570 jama koje su zbog pogubnih navika lokalnog stanovništva i loše aktivnosti nadležnih tijela pretvorene u ilegalna smetlišta. Već u ovoj ranoj fazi prikupljanja podataka rezultati su pomalo zastrašujući, kazao je Novak. "Gdje god ima krša, tu su jame i u njima smeće.
Istra je najzorniji primjer. Ondje ima puno malih raštrkanih sela i svako od njih ima jamu u koju baca smeće. To je i pokazatelj vremena odsutnosti organiziranog odvoza otpada, ali i nerazvijenog i inertnog sustava zaštite prirode i okoliša u Hrvatskoj", kaže Novak dodajući da su do prije 40 godina bacane uginule životinje, koje su se u međuvremenu razgradile do kostiju, a danas su to plastika i kemikalije, koje ulaze u sustav i prodiru u sve njegove dijelove. Posebnu opasnost predstavljaju bačena minsko-eksplozivna sredstva, dok su u narodu neke pak jame poznate po vrsti smeća. Tako, kod Drniša jednu jamu od milja zovu "Mesopromet", a u Istri postoji "Purisova jama", kaže Novak. Od iskusnog speleologa Mladena Jekića iz pazinskog Speleološkog društva Istra pokušali smo doznati gdje se nalazi famozni ponor koji je dobio ne baš laskavi naziv.
- Zapravo se radi o tri različite jame koje su krštene tim imenom, jer se u njih, godinama unazad, dok je Puris normalno funkcionirao, kontinuirano bacao otpad s farmi, uglavnom zbog bolesti uginule purane. Teret bi se dovezao traktorima do jama i ispustio u njih. Dvije se jame nalaze nasuprot Purisove farme kod Velog Ježenja. Jedna nosi ime Siročica i duboka je 60 metara, dok je druga Mandaljevica duboka 120 metara. Ona treća, pokraj sela Munci, imala je zabetonirani ulaz kako bi se lakše "kipalo" unutra. Po starim talijanskim podacima dubina joj je nekakvih 90-ak metara, kaže speleolog Jekić dodajući da se nakon desetljeća bacanja ta dubina prepolovila.
"Svaka jama pokraj sela ili pokraj nekog puta puna je raznoraznog smeća, što uginulih životinja, što starih nepotrebnih predmeta koje ljudi bacaju u podzemlje", kaže Jekić dodajući da se u zadnjih dvadesetak godina iz godinu u godinu sve manje baca u jame čemu je kumovalo osvještavanje javnosti o opasnostima te organizacija odvoza krupnog otpada po selima. Tako je danas većina prilaza takvim jamama zarasla, pa ih je teško i naći.(Anđelo DAGOSTIN)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU