"Oduvijek sam želio biti novinar, pogotovo da bih radi recenzija besplatno dobivao albume koje sam želio imati", priznao je Vlado Simcich Vava na predstavljanju svog romana "Srce od gume", kasne subotnje večeri u pulskom Rock Caffeu, moderatoru ove književne večeri Davoru Šišoviću.
- Onda smo tu negdje, jer ja sam oduvijek želio svirati u bendu, uzvratio je Šišović Vavi, i tako je započela nostalgična priča o davno prošlim danima, o davnim osamdesetim, kada je rock kultura bila dio identiteta čitave jedne generacije.
"Ne žalim za osamdesetima, ne želim da se vrate, pa bile su to godine krize i nestašica, kada nije bilo kave i deterdženata, nije bilo banana, a nije bilo ni ploča koje smo s teškom mukom nabavljali iz inozemstva", razvezao je Vava, no koncentrirajući se potom na sam roman, opet je pamćenje ili sjećanje angažirano u detekciji gdje je tko bio na dan kad se održavao znameniti Live Aid koncert, događaj koji ima prilično bitno mjesto u romanu "Srce od gume". "Dosad su pisci svojim likovima u usta stavljali pitanja gdje su bili na dan kad je bačena bomba na Hirošimu, na dan kad je ubijen Kennedy, ili na dan prvog čovjekovog slijetanja na Mjesec, a Vavin Live Aid je jedan sasvim novi orijentir u prostorvremenu generacije koja je bila mlada osamdesetih", ustvrdio je Šišović, a Simcich potvrdio da je doista i on sam, kao i lik iz njegovog romana, vodio dnevnik tog monumentalnog koncerta, zapisivao tko je kad i s kim nastupio, tko su bili najavljivači, sve.
Iako niti jedan novinar iz tadašnje Jugoslavije nije uspio dobiti akreditaciju za praćenje Live Aida uživo, to je uspjelo jednom od dvojice glavnih junaka ovoga romana, ali to kako se taj mladi novinar jednog tadašnjeg omladinskog lista doista proveo u Londonu, ostalo je tajna jer je prilično važno za dramaturgiju romana.
Poprište romana je Rijeka sredinom osamdesetih, a iako je rockerska subkultura raširena po svim slojevima ovog romana, u središtu radnje je ipak ljubavna priča, ne baš jednostavna, ne bez kalkulacija i varijacija, ali vrlo ispunjena emocijama.
Šišović je Simcichu odao priznanje na dramaturški vrlo vješto, pače šekspirijanski napisanom ključnom poglavlju romana u kome glavni junak očekujući trajnije obvezivanje za novu ljubav prihvaća i podržava njenu odluku da se ipak vrati bivšem mužu. Uspješno je Vava odolio i Šišovićevom pitanju bi li se njegov glavni junak jednako mogao zaljubiti u curu koja, primjerice, sluša Ljupku Dimitrovsku ili Ivicu Šerfezija, odgovorivši odrješito da - ne bi.
Zoran Simić, u ulozi predstavnika VBZ-a, nakladnika Simcichevog romana, rekao je da je roman skoro rasprodan, što znači da je pogodio vrijeme i publiku, a koliko je publika rock-književnosti istovjetna s publikom rock-glazbe pokazao je koncert koji je uslijedio nakon promocije knjige.
Bend Nairobi Wilkommen, u kome uz Vladu Simcicha Vavu na gitari sviraju još Želimir Gržančić (gitara, vokal), Idis Turato (bas) i Bobo Grujičić (bubnjevi) otprašio je žestok koncert hard rock covera i obrada, a u srednjem dijelu koncerta pridružila im se kao gostujući glavni vokal i Tea Tidić. Poput starog vina, koje s godinama dobija na zrelosti i kvaliteti, tako su i ovi stari rockeri, i kao kvartet i kao kvintet s gošćom, pokazali kako pjesme koje volimo, uživo s pravim instrumentima u pravim rukama mogu zvučati još i mnogo žešće nego što ih pamtimo s ploča. Čak i neke mekše stare dobre stvari, primjerice pjesme Talking Headsa ili Beatlesa, u izvedbi ove ekipe zazvučale su kao da su napisane baš ovako energično i žestoko, odnosno - kao da su baš takve trebale biti. Bio je to odličan književno-koncertni provod u pulskom Rock Caffeu. (M. RADIĆ)