Smirajem turističke sezone pustu ližnjansku obalu iz godine u godinu zaposjedaju arheolozi. Tako su se i ove jeseni, na rt Uljeva, istočno od uvale Kuje, sjatili članovi Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju iz Zadra (ICUA) i Zavoda za zaštitu kulturne baštine Slovenije da bi nastavili istraživanja na dvama antičkim brodolomima nasukanima na ulazu u "sigurnu luku".
Trgovački brodovi, jedan iz 1. a drugi iz 4. stoljeća prije Krista, potonuli su na škrapama na dubini od šest metara, udaljeni 180 metara jedan od drugog i 70-ak metara od obale. U gluhom podmorju meta su i polaznicima, stipendistima međunarodne UNESCO-ove škole podvodne arheologije koji već treću godinu prate starije kolege u istraživanjima.
Samo fragmenti po škrapama
Ove godine arheologe, predvođene ravnateljem Centra Lukom Bekićem, vrijeme nije najbolje služilo - izmjenjivale su se kiše i bura, a sve to utječe na slabu vidljivosti pod morem. Treba imati na umu da ovi ostaci antičkih brodova nisu prepoznatljivi pod vodom, s obzirom da je nalazište stoljećima, milenijima na udaru jakih struja i dostupno čovjeku. Pod vodom su, dakle, ostali tek fragmenti iz kojih valja složiti zamršenu povijesnu slagalicu.
Stoga se u istraživanja uključila i slovenska tvrtka Harpha Sea iz Kopra koja je izvela batimetriju, dubinsko snimanje lokaliteta, čime će arheolozi konačno dobiti cjelovitu i jasnu slika brodoloma.
- Ovdje nema konstrukcije broda i tereta na jednom mjestu. Sve je razasuto. Ovo je potpuno drugačije nalazište nego igdje drugdje. Uništila ga je priroda, ljudi su ga devastirali, a vjerojatno je bilo i odnošenja predmeta, amfora i sličnog. Nailazimo samo na fragmente po škrapama, kaže Marina Šimičić iz zadarskog Centra. Nema kamenih sidra, nema novčića, tek pokoji čavao i pregršt keramičkih dijelova, uglavnom amfora u kojima su prevozili vino.
- Batimetrija je značajna za Uljevu jer je to jedini mogući pristup na takvom lokalitetu. Omogućit će cjelovitu sliku zahtjevnog dna, objašnjava podvodni arheolog Miran Erič iz slovenskog Zavoda. Već godinama surađuje sa zadarskim kolegama i UNESCO-ovim studentima u Ližnjanu. Hrvatski i slovenski arheolozi, kaže, surađivali su i na istraživanju rimskog brodoloma u Ljubljanici.
Opljačkani odmah nakon brodoloma
- Iz škrapa vadimo keramiku, dijelove amfora poput ručki po kojima bismo mogli identificirati tipove. Ostalo vraćamo u škrape da bi lokalitet ostao i nakon nas. Sakupljanjem pokušavamo odrediti koliko je tereta bilo na brodovima da bismo im mogli odrediti dimenzije, kaže Šimičić.
- Svatko tko se ovdje zatekne s plovilom za nevremena zna kako je ovo opasan kraj. Tako je bilo i u antici. Plitko je, škrape su opasne, brodovi koji su plovili ovim dijelom pokušavali su se pred nevremenom skriti u sigurnu luku, a Kuje je jedna od rijetkih na ovoj dijelu istočne obale Istre, i nasukavali su se na plitkom kamenitom dnu, kaže Roko Surić iz zadarskog Centra. Navodi da je moguće da su brodove, odmah nakon što su stradali, "opelješili" ljudi s kopna, što je lako prihvatiti ako se zna da je razina mora tada bila puno niža nego danas. Treba znati i da su se trgovački brodovi tog doba, a koji su prema Surićevim riječima mogli biti dugi i 25 metara, s obzirom da su plovili sve do Afrike, uglavnom držali obale na svojim plovnim putovima. (Zvjezdan STRAHINJA)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU