Odrasli sjajno reagiraju na "Ježevu kuću"

"Ježeva kuća" danas pred berlinskom publikom
"Ježeva kuća" danas pred berlinskom publikom

U bujnoj i raskošnoj šumi živi jež kojemu se ostale šumske životinje dive, ali mu i zavide. Ježurkina nepokolebljiva odanost svome domu nervira četiri nezasitne zvijeri koje kreću u pohod prema Ježurkinu domu gdje dolazi do napetog i bodljikavog obračuna.

Snimljen prema slavnoj poemi Branka Ćopića, omiljenom djelu mnogih generacija na području bivše Jugoslavije, animirani film "Ježeva kuća" autorice Eve Cvijanović danas je doživio svjetsku premijeru u natjecateljskom programu Generation Kplus na 67. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu, u dvorani "Haus der Kulturen der Welt".

Ovaj desetominutni film nastao je u tehnici stop-animacije lutaka i slijedi Ćopićev predložak, i to na tri jezika - narator hrvatske verzije je Rade Šerbedžija, engleske glumac Kenneth Welsh (Twin Peaks), a francuske glumica France Castel. Glazbu u filmu potpisuje Darko Rundek.

Film je produkcijski ostvaren u suradnji uglednog kanadskog Nacionalnog filmskog odbora (dobitnik 12 Oscara) i zagrebačkog Bonobostudija. Prva je to suradnja kanadskog NFB-a i jednog hrvatskog studija u posljednjih 40 godina, od Zlatka Grgića i njegovih filmova nastalih u produkciji kanadskog NFB-a.

Snimanje i izrada lutaka i setova za film počeli su u svibnju 2015. godine u Zagrebu, a trajalo je do sredine 2016. godine, kada je krenula postprodukcija filma. Za animaciju su zaslužni Ivana Bošnjak i Thomas Johnson (Simulacra), a u modeliranju lutaka pridružila im se redateljica Eva Cvijanović. Savjetnik u tom procesu bio je slavni autor Tim Allen, suradnik Tima Burtona i Wesa Andersona. Direktor fotografije je Ivan Slipčević, a montažerke Eva Cvijanović i Iva Kraljević. Radnja slijedi predložak o hrabrom Ježurki Ježiću koji po šumi, širom, bez staze, puta, povazdan luta.

Treći je to animirani film Eve Cvijanović (1984), koja je diplomu iz animacije stekla na montrealskom sveučilištu Concordia. O filmu temeljenom na toploj i univerzalnoj priči o ljubavi prema vlastitom domu, ali i njenom osobnom emigrantskom iskustvu, višeslojnom poimanju doma te aktualnim migrantskim potragama za novim domom razgovarali smo s autoricom jučer, dan uoči berlinske premijere. "Dom može biti mjesto, ali i stanje uma koje dijelimo s drugima", govori uoči berlinske premijere.

- Osjećate li tremu uoči premijere?

- Imala sam tremu prije dolaska u Berlin, a sad kad sam tu… Zapravo se tome radujem, posebno zbog toga što će na projekciji biti puno djece. Jer, do sada smo imali projekcije za kanadski Nacionalni filmski odbor; za ljude iz kompanije, iz industrije. Ovo će biti prvi put s djecom.

- Film nije namijenjen samo djeci nego i odraslima?

- Kao slikovnica, na površini, to je priča za djecu, ali naravno da taj film ima kompleksnije, dublje teme. Odrasli su sjajno reagirali na film.

- U središtu je dom, kolikogod skroman bio. Kakvo je vaše poimanje doma? Gdje je vama dom, s obzirom na vaše emigrantsko iskustvo. Vi ste s 11 godina napustili ove prostore i otišli u Kanadu. Koliko je za vas dom jednoznačan pojam?

- Nije uopće jednoznačan. S osam godina sam napustila Sarajevo, a s 11 Hrvatsku i preselila s roditeljima u Kanadu. A u djetinjstvu sam živjela između Pelješca i Sarajeva, tako da ni u djetinjstvu nikad nisam imala samo jedno mjesto koje mi je dom. Meni dom nije geografsko mjesto, čak ni neka kuća, nego je više jedan osjećaj koji možete stvoriti s ljudima i nešto što možeš ponijeti sa sobom bilo gdje, nešto što se može iskreirati. Više je to aktivni proces nego neko mjesto. Naravno da je sada za mene Montreal jedan dom, ali to je i Sarajevo. Sada sam u Berlinu s prijateljicom koja je iz Sarajeva, čija je mama Amela Marin prevela film na engleski. I kad sam tu s njom, i to mi je isto dom. Nije samo jedno mjesto.

- Pogledao sam vaš sjajan, topao animirani film "Morska bolest" iz 2013. godine. Tamo se, pak, vjerno vidi da vam je i Dalmacija dom.

- Da, da, je (smijeh). Prve skice tog filma sam nacrtala u studenom u vlaku između Montreala i Toronta. Već se osjećao dolazak zime. Te su skice jednostavno izašle iz mene; plivalo mi se se. Puno mi nedostaje more, i miris mora, i priroda na jugu Jadrana i, naravno, ljudi.

- Milijuni migranata koji zbog rata napuštaju svoje domovine iznova aktualiziraju poimanje doma. Koliko je dom, silom prilika, i projekcija? Za mnoge ljude iz Sirije obećani je dom Njemačka.

- Nije ni Njemačka, nego nada koju Njemačka ima za njih. Ti su ljudi istjerani, kao što smo moji roditelji i ja, na neki način, izašli iz Hrvatske i bivše Jugoslavije, zato što u to vrijeme to nije bilo baš najpovoljnije mjesto za miješani par. Oni su se osjećali kao da su izgubili svoj dom, i zato su odlučili izaći. Kod mnogih migranata danas nije posrijedi samo nada u bolji život - njima su srušeni domovi i nemaju druge nego tražiti nešto drugo. Nemaju izbora i na sreću, Njemačka još uvijek ima koliko-toliko otvorena vrata.

- Zašto vam film nosi naziv "Ježeva kuća", a ne, po originalnoj Ćopićevoj knjizi, "Ježeva kućica"?

- Kao prvo, htjeli smo se malo odvojiti od toga da je riječ o priči za djecu, jer "kućica" je nešto što je slatko, dječje. A drugo, u počecima izrade filma saznali smo da je originalni naslov Ćopićeve priče, zapravo, bio "Ježeva kuća", pa je tek kasnije postala "Ježeva kućica".

- Koliko ste se u izradi filma vodili čuvenom knjigom koju je ilustrirao Vilko Gliha Selan?

- Njegove su ilustracije bile inspiracija za duh priče, ali nisam to htjela iskopirati. Prvo nam je ideja bila napraviti hommage tim ilustracijama, ali nakon nekog vremena, kroz potragu za pravima, shvatila sam da ću imati puno veću slobodu ukoliko sama iskreiram neki svijet, ne bazirajući ga direktno na tim ilustracijama.

- Jeste li se iz istog razloga odlučili za lutke, a ne za crtež?

- Upravo to. Od početka sam se odlučila za lutke jer ja mislim da su te ilustracije perfektne i nisam htjela kopirati nešto što je savršeno, a s druge strane, izbor drugačije tehnike uveo me u jedan drugačiji svijet koji sam mogla istraživati.

- Imate li u planu prikazivanje "Ježeve kuće" na HTV-u, pred najširom publikom? Koliko je to uopće moguće s obzirom na format kratkog filma, time i njegovu upućenost na festivalske projekcije?

- Nadamo se da je moguće prikazati film i najširoj publici, ali prvo idemo na festivale, a zatim na distribuciju preko TV-a, čak i putem interneta, na DVD-ove. Čini se da su ljudi zainteresirani za film.

- Dojam je da je više zainteresiranih među odraslima, zbog utjecaja "Ježeve kućice" kao školske lektire koja je u međuvremenu neslavno izbačena iz hrvatske lektire.

- Da, moguće je. Nadamo se da će oni to prikazati i svojoj djeci. Uvjerena sam da će producentica Vanja Andrijević iz Bonobostudija potražiti sve načine na koje može približiti priču publici. Mene stvarno zanima da film vidi što više ljudi, na bilo koji način.

- Na počecima snimanja filma izrazili ste veliko zadovoljstvo naratorskim poslom Rade Šerbedžije? Zanima me koliko ste zadovoljni glazbom Darka Rundeka?

- Jako sam zadovoljna. Ljudi koji su vidjeli film super su reagirali na glazbu, posebno ljudi koji ga ne poznaju, jer nisu imali posebna očekivanja. Rijetko se čuje da glazba ima takvo mjesto kao što ima u našem filmu; takvu prisutnost. Meni su inspiracija bili, a to sam Darku i rekla, filmovi s Morriconeovom muzikom, a htjela sam da film ima jednu malu vestern vibraciju; da nas malo podsjeti da je Ježurka jedan usamljeni lik u toj šumici, kao jedan kauboj. Cijela suradnja je bila jedno jako lijepo iskustvo, tako da ne mogu biti sretnija.

Uskoro i pred hrvatskom publikom

Producenticu "Ježeve kuće", direktoricu zagrebačkog Bonobostudija Vanja Andrijević jučer smo telefonski zatekli na zagrebačkom aerodromu prije leta za Berlin. Uz današnju premijernu projekciju, kaže, na berlinskom festivalu bit će upriličene još dvije projekcije njihovog filma, sutra popodne u CinemaxX-u u petak ujutro u Filmtheater am Friedrichshainu.

Kada smo razgovarali na počecima snimanja koncem listopada 2015. godine, ona je, izrazivši veliko zadovoljstvo zbog suradnje sa slavnim kanadskim Nacionalnim filmskim odborom, posebno bila zadovoljna što se u Zagrebu odrađuje najveći dio produkcije, od izrade lutaka do animacije i snimanja. Sad je pitamo koliko je zadovoljna konačnim produktom.

- Jako sam zadovoljna. Svaki suradnik svoj je posao obavio na najvišoj razini, ističe ona. Nakon Berlina, film će se za nešto više od mjesec dana prikazati u nizozemskom Utrechtu na Holland Animation Film Festivalu, jednom od, veli, najznačajnijih festivala animacije u svijetu. Na pitanje kad će "Ježevu kuću" moći vidjeti hrvatska publika odgovara: "Nadam o se da će to biti na Animafestu, no to ovisi o selekciji. Ne mogu zasad dati konkretne informacije, no nadam se da će ovog proljeća i ljeta biti prikazivan na domaćim festivalima, veli producentica Vanja Andrijević.

Generation je, inače, natjecateljski program Berlinala u kojem se prikazuju filmovi koji su tematski i estetski posvećeni djeci i mladima. Program se sastoji od dva dijela: Generation Kplus i Generation 14plus, najboljim filmovima dodjeljuju se Kristalni medvjedi i novčane nagrade, a svake ga godine posjeti više od 65.000 gledatelja. (Zoran ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter