Audiovizualna apstrakcija ovisi o prostoru

Day of the Year (D. ŠTIFANIĆ)
Day of the Year (D. ŠTIFANIĆ)

Nastupom eksperimentalnog audiovizualnog projekta "Day of the year" u dvorištu Svetih srca u suradnji s udrugom Kulturban priveden je preksinoć kraju trodnevni 17. festival Media Mediterranea koji organizira udruga Metamedij. Day of the year, odnosno Dan u godini, imao je preksinoć dodatak 234., jer je to bio po redu dan u godini, čime se već iz naziva projekta vidi određena sklonost improvizaciji, a to i ne čudi puno kada se zna da sastav čine instrumentalisti, braća Alen i Nenad Sinkauz, zatim Ivan Marušić-Klif koji je zadužen za video te Miroslav Piškulić.

Materijal traži veliki prostor

Dok braća Sinkauz sviraju i služe se glasom, iza njih na velikom platnu projicira se video uživo. Ekipa zajedno radi veće oko tri godine, nastupaju nekoliko puta godišnje, a problem s ovakvom izvedbom je što se ne može raditi u malom prostoru i to, ne zbog glazbenog dijela, već zbog videa.

- Materijal ne mogu raditi u studiju, trebam ga raditi uživo i treba mi veliki prostor i veliki razglas. Radi toga ne možemo imati prave probe, možemo se naći i malo razgovarati, ali pravu situaciju imamo tek u prostoru uživo pa smo ove godine odlučili preuzeti inicijativu vlastitim radom i krenuti u razradu materijala. Ovo je finalna faza realizacije jednog fiksiranog materijala, dakle nešto što nije samo improvizirano, nego imamo neka isprobana pravila kojih se držimo, objašnjava nam Marušić.

Radi se o apstraktnom materijalu, no kako kaže ovisno o prostoru gdje nastupaju, stvarnost može vrlo lagano postati dio tog videa, a svatko si u tome može vidjeti nešto drugo. Marušić ipak napominje da najviše rade na ritmu i izmjeni audiovizualnih elemenata tako da ovo nije klasični narativ.

- Kao što se video jednim dijelom generira iz samog prostora, bitne su dimenzije radi kamera, objektiva, projektora, bitno je i za zvuk da postoji veliki razglas zbog toga jer se dio zvuka stvara unutar samog prostora jer zvuk sa zvučnika ulazi natrag u instrumente, kao feedback kod Jimija Hendrixa. Na manjim razglasima i na manjim prostorima ovo ne ide, što nam je veliko ograničenje tako da najčešće tražimo ovakav tip festivala, to nam je neka niša jer šanse da ćemo privući dovoljan broj publike da napunimo neki ogroman prostor su minimalne, priznaje Marušić.

Sve se proizvodi uživo

Sama arhitektura prostora je bitna radi zvuka, a Marušić radi sa živim kamerama koje kompjuter samo kontrolira. Kamere su spojene direktno na projektore, radi se o pokretnim kamerama koje Marušić vodi joystickom i ništa nije programirano unaprijed, sve se proizvodi uživo. Uvijek nešto "pobjegne", neki detalj arhitekture sa strane, zvučnici, stalci ili publika koja nakratko postane dio videa kao što je bilo i preksinoć. Marušić je karijeru počeo kao glazbenik i to mu je iskustvo jako bitno u ovoj vrsti nastupa kada radi video.

Media Mediterranea imala je ove godine dodatak u nazivu Urban Multimedia Festival zato što je ovogodišnje izdanje nastavak europskog projekta In/Visible Cities: Urban Multimedia Festival koji je financiran kroz fond Kreativne Europe, a čiji se središnji dio održao u Gorici u lipnju. Tema je bila "Ne/vidljiva Pula", a program se kroz tri večeri održavao na usponima Konzula Istranina i Pavla Đakona, a sve je počelo u četvrtak u galeriji Makina. (Mladen RADIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter