Kao i svako dijete i ja sam obožavala svoju baku. Nas unuke posebno je zabavljala šalama i zaboravljivošcu. Cesto nas nije prepoznavala i mijenjala nam je imena. Roditelji su o tome pricali usput. Tek kada mog oca nije prepoznala te ga je gledajuci širom otvorenih ociju upitala: »A ciji si ti sinko?«, objašnjeno nam je da je baka ozbiljno bolesna. Od toga su dana s njom živjeli stric i strina. Svi susreti s njima pretvorili su se u prepricavanje onoga što je baka opet ucinila - ostavila otvoren plin, pustila macku, otišla u ducan i zaboravila se vratiti. Takvo je stanje trajalo dvije godine, a onda je baka umrla.
Godinama kasnije saznala sam da je baka imala ranu fazu Alzheimerove bolesti. Predsjednika Hrvatske udruge za tu bolest, dr. Ninoslava Mimicu, stoga sam prvo pitala je li bolest nasljedna i koliko ljudi boluje od nje.
- Epidemiološki podaci govore da trenutno u svijetu ima blizu trideset milijuna ljudi s demencijom, a procjenjuje se da ce do 2050. taj broj porasti na cak sto milijuna. Što se pak tice Hrvatske, procjenjujemo, jer nemamo registar, da ima oko 80 tisuca bolesnih, odnosno boluje svaki deseti stanovnik naše države koji ima više od 65 godina. Kada govorimo o Alzheimeru, treba istaknuti da je to bolest trece životne dobi, iako valja naglasiti da se u rijetkim slucajevima pojavljuje i kod mladih osoba. Bolest ponekad može biti genetska, odnosno jedan manji dio, otprilike deset posto svih demencija, je nasljedan.
Demencija je problem 21. stoljeca, a razlog zbog kojeg ljudi od nje sve cešce obolijevaju treba tražiti u sve dužem životnom vijeku. S obzirom na to da žene u prosjeku žive sedam godina duže od muškaraca, cešce obolijevaju od Alzheimera.
- Životna je dob najveci cimbenik rizika. Uz to što žene cešce obolijevaju, istraživanja su pokazala da su i samci podložniji Alzheimeru, kao i manje društvene i socijalizirane osobe. Stoga je od neobicne važnosti imati hobi ili bilo koju drugu društvenu interakciju s ljudima. No, bolest možemo prevenirati. Naime, opcepoznati protektivni faktori koji smanjuju rizik, a tu možemo primijeniti i poznatu definiciju »što je dobro za srce dobro je i za mozak«, su zdrava prehrana, fizicka aktivnost i mentalne vježbe. Poznato je, naime, da je mediteranska prehrana, inace bogata maslinovim uljem i omega tri kiselinama, odlicna. Fizicka aktivnost takoder je iznimno važan protektivni faktor, kao i mentalne vježbe, tzv. mozgalice, odnosno križaljke i slicno, objašnjava dr. Mimica. Veli takoder da je u našem društvu jedan od akutnih i aktualnih problema stigmatiziranje bolesti.
- O Alzheimeru, od kojeg nitko potencijalno nije pošteden, u našem se društvu gotovo ne govori. U svijesti naših ljudi imati tu bolest znaci veliku sramotu. Takve se osobe stigmatiziraju pa uistinu nikada necete vidjeti ili cuti da netko od naših zvijezda boluje od Alzheimera. S druge strane, kada je americki predsjednik Ronald Regan javno priznao da boluje od te bolesti, svijest o njoj se znatno podigla što je, u konacnici, rezultiralo velikim novcem doniranim u korist fondacije za istraživanje bolesti, kaže dr. Mimica.
Iako od Alzheimera boluje pojedinac, ona duboko utjece na ostale clanove obitelji, najcešce na životnog partnera. Ujedno, bolest je neizljeciva, i kao takva iznimno iscrpljujuca za oboljelog i clanove obitelji, Medu inim, zaboravljivost, izgubljenost u vremenu i prostoru, nemogucnost samostalnog života, kao i niz poratnih simptoma prate oboljelog i obitelj, i to od dana postavljanja dijagnoze pa sve tijekom laganog i sigurnog napredovanja bolesti, koja traje od dvije do deset i više godina, do smrti oboljelog.
U pocetku se bolest može olakšati lijekovima (koji su usput receno preskupi i u Hrvatskoj se ne nalaze na HZZO-ovoj listi besplatnih lijekova za što se zalažemo), da bi kasnije u potpunosti preuzela bolesnika i okupirala obitelj sva dvadeset i cetiri sata na dan. Obitelj ili osoba koja brine o bolesniku u tom slucaju mora promijeniti dosadašnji nacin života i u potpunosti se prilagoditi novim okolnostima. Kada se k svemu tome pribroji i cinjenica da u našoj zemlji nema specijalizirane ustanove za smještaj takvih bolesnika, ocito je da je pomoc clanova obitelji danas jedino moguce rješenje, istice dr. Ninoslav Mimica.