Gdanjsk - grad koji je bio država

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Starogradska jezgra Gdanjska tijekom Eura okupljalište je navijaca kojima do tamo ne treba puno. Tek dvjestotinjak metara od gradskih vrata nalazi se fan zona. U starom gradu "stoluju" Španjolci, ali tako bi moglo biti samo dok ne pocnu stizati hrvatski navijaci, a to ce biti vec danas. Doduše, vec prekjucer su se oni najorganiziraniji pojavili u Sopotu, jucer su bili u "izvidnici" u Gdanjsku, a danas i sutra se ocekuje navala.

Gdanjsk je grad iznimno burne prošlosti u kojoj stoji zabilježeno da je u puno navrata mijenjao države, a cak je i sam bio - država. Dogodilo se to nakon prvog svjetskog rata kad je Poljska ponovno postala neovisna, a Versajskim ugovorom bio joj je obecan izlaz na Baltik. Dobili su Gdinju, ali željeli su i Gdanjsk, pa je tadašnje stanovništvo cija je struktura bila izrazito njemacka (cak 96 posto) odbilo takvu opciju.

Kao i uvijek, tadašnja Liga naroda našla je solomunsko rješenje i Gdanjsku dala status posebne države slobodnoga grada Gdanjska. Kasnije je Hitler tražio pripojenje Gdinje i Gdanjska Njemackoj, ali je Poljska to odbila što je bio jedan od povoda za pocetak Drugog svjetskog rata.

Inace, samo ime grada prvi put se spominje 997. godine, a danas ga krasi prekrasni stari dio (Stare Miasto) koji je graden u njemackoj gotici. Vecina onoga što treba vidjeti nalazi se u Dugoj ulici (Ulica Dluga) ili na Dugom trgu (Dlugi Targ). Pored znamenitosti tu su i mnogobrojni ugostiteljski objekti te trgovine sa suvenirima i cuvenim poljskim jantarom.

Tu se nalazi i konkatedrala sv. Marije, koja je najveca crkva na svijetu gradena od cigle (dugacka 105 m), a izradena je u stilu balticke gotike. Upravo taj dio Gdanjska vjerojatno ce zaposjesti mnogobrojni hrvatski navijaci koji ce doci bodriti "kockaste" u bitci protiv svjetskih i europskih prvaka Španjolaca.

Pored te prekrasne stare gradske jezgre Gdanjsk je nadaleko poznat i po svom brodogradilištu. Ne samo zato što je nekad bilo najvece u svijetu. Bio je to pravi mali grad u kojem je živjelo i radilo 20 tisuca ljudi. Sadržavalo je bolnicu, vrtic, brojne restorane, a nosilo je Lenjinovo ime.

U tom "gradu" poceo je i slom komunizma kad je Lech Walesa, tada zaposlenik brodogradilišta (elektricar po struci), osnovao prvi protukomunisticki sindikat Solidarnost koji je postao simbolom otpora komunizmu, koji je nakon devet godina žestoke borbe u Poljskoj konacno i srušen, a Walesa je postao prvi demokratski izabran predsjednik. To je toliko uzdrmalo temelje komunisticke doktrine koju je propagirao SSSR da se plimni val proširio na sve zemlje Istocnog bloka, pa su komunisticke diktature padale jedna za drugom.

Medutim, nakon demokratizacije brodogradilište je, naravno, upalo u probleme.Nalet jeftinih kineskih brodograditelja doveo ga je pred stecaj, ali Poljaci su pronašli rješenje za taj svoj statusni simbol. Prije tri godine obavljena je temeljita obnova i restrukturiranje, pa su pokrenute nove proizvodnje.

Danas, pred brodova koji se tu grade od 19. stoljeca, u ostalim ogromnim pogonima stvaraju se vjetrenjace i celicne konstrukcije. U samo dvije godine Gdanjsk je postao vodeci proizvodac vjetrenjaca na Baltiku, a do 2015. mogao bi postati jedan od najvecih u svijetu! Eto primjera kako se gubitaška brodogradilišta mogu uspješno restrukturirati, a da zadrže osnovnu djelatnost. Naravno, kod nas takve stvari nikome ne bi ni pale na pamet.

Inace, brodogradilište i danas izaziva kontroverze jer je nedavno gradonacelnik Gdanjska odlucio vratiti staro ime "Brodogradilište Lenjin". Možete misliti kakve je to burne reakcije izazvalo, jer u Poljskoj je, pored nacistickih (za nauk našim navijacima koji u Poljsku dolaze s nacistickim znakovljem), strogo zabranjeno i isticanje komunistickih obilježja. No, zasad se ništa nije promijenilo... (Nenad JANKOVIC; snimio Milivoj MIJOŠEK)


Podijeli: Facebook Twiter