Josip Franković ima najbolji istarski narezak

Pun mjesec i vjetar koji je na udare dosezao orkanske razmjere bili su kulisa manifestacije koja služi promociji istarskog nareska, odnosno tome da se u ugostiteljskim očima uzdignu kraljevski zarebnik (ombolo), kobasice i panceta (potrbušina).

No, unatoč tome što smo se nalazili u zaseoku "vampirske" Kringe, "strava u ulici brijestova" koja se događala vani nikoga nije previše impresionirala dok su se unutra na stolu rezale istarske delicije par excellence i kušala izvrsna domaća vina. Na natjecanje koje se kao skroman doprinos obrane od sveprisutnije globalizacije i "mekdonaldizacije" održava već devetu godinu zaredom, u gastronomsku meku Tinjanštine stigle su ekipe četiriju ugostiteljskih objekata koje spremaju domaći istarski narezak.

Nakon duge pripreme i pomnog ocjenjivanja prema sudu stručnog žirija u konačnici je pobijedio Josip Franković iz restorana Rondo, koji se nalazi u samom središtu Buja, kraj kružnog toka. Njegova je ekipa najbolje spremila suhe svinjske nareske koji su, začudo, već desetljećima izostavljeni iz naših ugostiteljskih objekata.

Mi Istrijani imamo neobičan kompleks jer mislimo da ono ča je nama dobro ne bi bilo dobro turistima, a to je potpuno pogrešno. Recimo, među sobom pancetu cijenimo više od pršuta, a nemamo je na meniju naših konoba i restorana. Prije nego bi je ponudili bi se obesili, kaže stručni suradnik Turističke zajednice Istarske županije Drago Orlić, idejni začetnik ove gastromanifestacije. Nije želja organizatora da se pečeni ombolo i kobasice izbace iz oštarija, već da se dodaju izostavljene prvobitne varijante tih jela koje su se izvorno, do prije 30 godina, konzumirale najčešće suhe ili dok su još svježe "pražene u pršuri ili s fritajom".

U našem se turizmu nude samo pršut i sir, makar bili kupovni i loši, dok se recimo planetarno poznata panceta nudi u hotelima od Teksasa do Europe. Istarske kobasice doživljavaju renesansu jer proizvodnja nikad nije bila toliko velika, a kvaliteta toliko ujednačena, makar postoji tendencija sve mesnatijih kobasica. No, gubi se "jedan od najboljih proizvoda" - plećka (špaleta) koja često završava u kobasicama, kaže Orlić.

Uz njega, klobasice, pancetu (potrbušinu) i zarebnik, koji je možda poznatiji po imenima žlomprt, ombolo ili kanica, ocjenjivali su vrsni gastronomi i ljubitelji kulinarskih delicija. Primjerice, Stanislav Poropat, stručni učitelj kuharstva u porečkoj Turističko- ugostiteljskoj školi Antona Štifanića, koji se nije libio kazati da su određeni uzorci istarskog odreska nedovoljno sušeni, odnosno sirovi, ili pak enogastronomski stručnjak Franko Lukež, odnedavno predsjednik Hrvatskog sommelier kluba, koji je predstavio i nova vina obitelji Sinković iz Svetog Mavra kraj Momjana.

U žiriju su također bili lider popularnih Gustafa Edi Maružin, vjerojatno najpoznatiji istarski pršutar Mladen Dujmović iz Kringe te novinar Glasa Istre Davor Šišović. Zajedno su za drugo mjesto odabrali Mesnicu Mate iz Krmeda čiji je vlasnik vlasnik Mate Drandić, dok je treće mjesto zauzeo restoran "A casa" Marina Paretića iz Grupije kraj Savudrije, koji je istaknuo da će se dogodine bolje pripremiti jer u njegovu restoranu vole biti najbolji. Počasno, četvrto mjesto zauzela je oprtaljska Loggia, koju vodi obitelj Coslovich.

Manifestaciju je organizirala županijska Turistička zajednica, TZ središnje Istre, Općina Tinjan i gostoljubivi domaćini Mirjana i Zoran Fabris. (Angelo DAGOSTIN)