Prva samostalna izložba pulskog slikara Bojana Šumonje, nakon što se americkoj publici predstavio u New Orleansu, uprilicena je proteklog petka u galeriji Makina na Kapitolinskom trgu. Bez ceremonije otvorenja brojna je publika još jednom uživala u radovima umjetnika u cijem su fokusu vec neko vrijeme - ovce.
Ovca je temeljni simbol zapadnog kršcanstva, a njezini prikazi u ikonografiji imaju višestruko znacenje. Janje ili agnus dei veoma je cest simbol samoga Krista kojega je pocetkom 4. stoljeca papa Zosim izradivao u voštanom medaljonu da bi time istisnuo poganske amulete. Isprva je takve medaljone blagoslivljao arhidakon sv. Ivana Lateranski, a do 16. stoljeca blagoslivlja ih sam papa na blagdan sv. Agneze.
Takoder, izgubljena ovca jest Kristova parabola o Božjoj brizi za grešnika i o radosti nad njegovim obracenjem, a poznato je da su ovce, osim vola i magarca, prikazivane kao živad koja svojim dahom grije tek rodenog Isusa u njegovim jaslama. Kasnija ikonografija od svetog prikaza kraljevog rodenja nastavlja proizvodnju kica, a jaslice se pretvaraju u masserijski idolatrijski proizvod od plastike kojemu se ispod božicnog drvca rjede vesele djeca siromašnih obitelji, a cešce djeca turbokatolika, mafijaša, državnika, tajkuna...
Tom opceprihvacenom kicu i izvanrednoj manipulativnoj simbolici Šumonja odnedavno pridodaje još jedan nespojivi kontrast - likove iz stripa i animiranih filmova. To su Spiderman, Batman, Superman i ostali superheroji iz americke popularne kulture, a koji poput šake u nos (analogno Paulettinom popartistickom likovnom praskom) komentiraju noviju hrvatsku povijest. Od lažne promidžbe prave istine o Domovinskom ratu, politickoj manipulaciji i privatizaciji do cinjenice da presude hrvatskim generalima ostavljaju prostora za pitanje - gdje su nestali (super)heroji?
Autor je duboko u sebi politicna osoba, zanima ga tko kroji njegovu sudbinu, pa se tako s punim pravom zapitkuje tko manipulira i vlada svijetom (njegovim mikrokozmosom). S obzirom na to da i sam živi u državi koja je stvorena na temeljima laži, ratnog profiterstva i kriminala, sigurno je da se i sam osjeca prevarenim, izigranim i djelomice sukrivcem za ovu bezizlaznu situaciju.
I on sam paradira u stadu ovaca, mekece zajedno s njima, bleji u prazno i ceka svojega vodu. Srecom, on dolazi poput neocekivane sile koja se iznenada pojavljuje i rješava situaciju u vidu nepostojeceg superheroja. Problem je vrlo blizu rješenja, i taman kada se ukaže kraj mukama, ostat ce još jedan problem. Ovce i dalje ostaju na broju, pregledne i pogodne za - klanje. Na kraju, moguce je da ostaju samo superheroji cija umješna gestualna izvedba (posebice u slici "Spiderman the saviour") ovce i cini apsolutnim viškom i zasebnom slikarskom cjelinom u kojoj nema mjesta za dvoje. (Vedran ŠILIPETAR)