Identiteti, spolni i rodni bila su okosnica edukativnog programa 8. Antifa festivala koji se do nedjelje održava u pulskom Rojcu. Kako reklama prikazuje muževnost a kako ženstvenost u dokumentarcu kulturologa Suta Jhakllyja o "Kodovi spola, identiteta i performance u pop kulturi" privukla je brojnu publiku.
Bila je to dobra uvertira s osnovnom premisom da je rod (za razliku od biološki odredenog spola) društveni konstrukt, odnosno ponašanje koje se mora nauciti da bi nas društvo doživljavalo "normalnima", a u kojemu se opet ocekuje da šaljemo nedvosmislene rodne signale, ali i da znamo dešifrirati one primljene. U suprotnom, okolina je zbunjena, cesto prekida komunikaciju, a nerijetko je i agresivna.
Kako je rodni identitet konstruiran u filmovima Pedra Almodovara, tema je kojom se bavi Puljanka Andrea Celija, koja je diplomirala sociologiju na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani. Kroz analizu isjecaka filmova španjolskog redatelja, Celija je povezala film, rodne i GLBT studije te pokazala da je rodni identitet u njegovim filmovima uvijek upitan, pluralan nikada nije fiksan, a glumci traže i izgraduju identitet, koji je nejasan i rascjepkan.
Predavanje u kojem je izostala diskusija, okoncan je videom clanica skupine "Sinestezija" u kojem su u duhovitom i dobro snimanom video uratku pitali Puljane o homoseksualnosti, transeksualnosti, gay prideu, GLBT-u. ?ole Macola, Tatjana Gromaca, staretinar Bajic, slucajni turisti i nekolicina gradana nasmijali su publiku svojim stavovima o spolnom i rodnom identitetu.
Vecer je okoncana iznimno posjecenom predstavom mlade, sve bolje amaterske družine Go Go Wrightersa "Može i bez jabuke".
Satiricki osmišljena na temu sedam dana stvaranja svijeta, Wrightersi su u samo dva tjedna za festival složili tematsku predstavu u kojoj su se u formi satiricnih skeceva dotaknuli tema od Red Carpeta pa do gladi u svijetu. Kako bi ostali u duhu festivala, predstava Go Go Wrightersa problematizira i neke rodne stereotipe i estetike, primjerice transrodnog manekena Andreja Pejica kojeg je briljantno utjelovio Srdan Kušljic.
Postoji zapravo niz trenutaka u predstavi, nekih i sasvim spontanih, koje izvlaci upravo glumacka izvedba i energija. Može se tako izdvojiti duhovito improvizatorsko komicarsko otvaranje predstave, a uopce je sjajno (i rodno korektno!) vidjeti tolike mlade komicarke na sceni.
Wrightersi imaju glumackog potencijala, a kao kazališni entuzijasti rade stvari iz cistog uživanja. To je na sceni vidljivo i publika to osjeca na jako dobar nacin. No, upravo zato što nisu vezani za institucionalizirana kazališta, i jer imaju taj privilegij slobode možda bi mogli i trebali dopustiti izlete u vecu kriticnost i satiricnost.
No, sve u svemu "Može i bez jabuke" ima dobru strukturu na relaciji okvirna prica - skec, izvrsnom glumom drži napetost i zabavlja publiku, ali izostaje promišljena poanta. Možda Wrightersi mogu i bez jabuke, ali Antifa ne ide bez njih. (Lara BAGAR; Snimio Dejan ŠTIFANIC)