Slikar koji je bivao sve mlađi

Izložba slika Slobodana Vuličevića, istaknutog hrvatskog slikara preminulog prošle godine u Puli, još će nekoliko dana biti aktualna u rovinjskoj galeriji Adris. Postav nudi pregled Vuličevićevog stvaralaštva od pedesetih godina naovamo.

Kao i obično, izložba je organizirana u suradnji sa zagrebačkom Modernom galerijom te je predgovor katalogu napisao povjesničar umjetnosti dr. Igor Zidić.

Vuličević je još kao zagrebački student Marina Tartaglie pokupio ono nešto zapadnjačkog u izrazu, a to je solidna doza talijanskog futurizma, odnosno metafizičkog slikarstva s nešto manjim primjesama francuskog postimpresionizma.

Nastavio je potragu za svojim izrazom, pa je tako sedamdesetih godina kronološki "nalijepio" iskustvo prethodne decenije te postupno počeo ulaziti u simbolizam koji je tijekom osamdesetih, devedesetih i naravno dolaskom novog milenija doveo do maksimuma.

Čini se da je rovinjski slikar retrogradno sazrijevao, odnosno, slobodnim rječnikom, da se rodio starim, a umro kao mlad i razigran slikar. Zagasite su tonove postupno mijenjale jarke, živ(otn)e boje, često se služio i monokromnim jezikom, a potez je sveo na krajnji minimum.

Njegov bogat umjetnički opus nastajao je uglavnom u ateljeu u Rovinju, gradu koji je odmah po završetku studija odabrao kao trajno mjesto boravka. (V. ŠILIPETAR )