I obojena stražnjica je umjetnost

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Drugog dana od stvaranja svijeta, prema Biblijskom ucenju, Bog je stvorio nebo. Umjetnici na manifestaciji Sedam dana stvaranja ipak nisu bili toliko ambiciozni, pa su sinoc, drugog dana festivala, održali modnu reviju, izložbu, razgovor o umjetnosti, a bio je prikazan i art-film te solisticki nastup.

Najatraktivnija je bila modna revija mlade Rijecanke Tajci Cekade nazvana "Mrtva priroda" koja se odvijala ispred Kaštela. Predstavljeni su zahtjevni monumentalni kostimi izradeni kombiniranjem uglavnom organskih i anorganskih prirodnih materijala s ponekim jestivim dijelom (sušena i sirova trava i lišce, kore naranci, borove iglice, mahovina, žirevi, kamenje, ljušture puževa, ljušture školjki, pašta, grah…).

U Cekadinim su kostimima umjesto profesionalnih manekenki ovoga puta prodefilirale polaznice dijela festivalskih radionica koje su se brzo snašle u novoj ulozi.

Takoder, ispred Kaštela, što se pokazalo dobrim mjestom za ovu manifestaciju, bila je postavljena izložba "Volja" umjetnika Davida Belasa, instalacija sastavljena od niza raznobojnih tanjurica, koja propituje pitanje ljudske slobodne volje.

Proces stvaranja instalacije prikazao je filmom "Slobodna volja" Željko Bobanovic (Don Bobo) u kojem Belas kaže da se "mogucnost slobodne volje otvara trenutak prije donošenja odluke", u ovom slucaju odluke o polaganju tanjurica na odredeno mjesto.

Zbog tehnickih problema odgodeno je prikazivanje umjetnickog videouratka Ide Skoko "Ide ti te", pa je uslijedio solisticki koncert Marka Ritoše na klavijaturama pod nazivom "Ti (ni)si druderi", a zatim glazba po odabiru DJ Perica.

Vecer je zapocela "Razgovorom o direktnoj komunikaciji u umjetnosti" u kojem su se Damir Cargonja Carli, Sven Stilinovic, Branko Cerovac i Tajci Cekada dotaknuli rijecke subkulturne scene u proteklim godinama, smisla umjetnosti, bezbrojnih (istarskih) festivala, umjetnickog projekta "Goli otok", (ne)ovisnosti udruga koje su umrežene, "sorošijanske ere" krajem devedesetih te "upakiravanja" umjetnosti pri cemu je rijecki umjetnik Cargonja zakljucio da je pakiranje takoder umjetnost.

Uslijedila je izvedba performansa "Crni politicar, crveni umjetnik, crni umjetnik, crveni politicar" u kojem je Cargonja uz pomoc Stilinovica i Cekade vlastitu obojenu stražnjicu otisnuo na bijeli list papira koji je zatim uokviren.


Podijeli: Facebook Twiter