Osveta, zavist i požrtvovnost

Priča o osveti, zavisti i požrtvovnosti sa sretnim završetkom, tako bi se ukratko mogla opisati radnja predstave "Siroče" multinacionalne kazališne grupe Theatre de la feuille koja je pred osamdesetak gledatelja izvela predstavu u tvrđavi Casoni Vecchi i ovo je bila njihova hrvatska premijera. Priča je to stara 2600 godina i prva je kineska storija prevedena u Europi, a izvorni joj je naziv "Siroče obitelji Zhao".

U staroj i podijeljenoj Kini, kralj na nagovor jednog savjetnika odluči pobiti obitelj drugog savjetnika, no jedna od sestara uspijeva preživjeti te rodi dijete koje spašava doktor. To je dijete zadnje iz obitelji Zhao, čega je svjestan i doktor koji ubija svoje dijete kako bi mali Zhao živio i nastavio svoju lozu. Osveta za pokolj obitelji stiže pred kraj i Zhao, što je suprotno od izvorne priče, postaje kralj dok doktor čini samoubojstvo, ali ne zbog razočaranja, već zbog zadovoljstva što je njegov usvojeni sin postao kralj.

Nevjerojatno je kako su ne baš jednostavnu priču mladi kazalištarci uspjeli sažeti u izvedbu koja traje nešto više od pola sata vremena i još joj dodati neke svoje elemente. Veći dio predstave je na engleskom no uvod i epilog priče objašnjeni su na hrvatskom, dok osim dijaloga, značajnu ulogu igraju i pokreti glumaca. Iako priča dolazi s dalekog istoka, u njoj se mogu naći neki detalji koji živo podsjećaju na druge poznate priče, primjerice kada kralj, doznavši da je mali Zhao preživio, naređuje da se moraju pobiti sva djeca do godine dana starosti.

Publika je Theatre de la feuille gledala i slušala u tišini, da bi ih na kraju nagradila dugim pljeskom. Da si barem malo približe mirise i okuse daleke nam Kine, prije i nakon predstave gledatelji su mogli kušati pravi kineski čaj od jasmina

Glumačku ove skupine osnovane u Parizu čine Elisabetta Spaggari, Geoffrey Armour, Pierre Filiez, Jung Ju Kim, Frane Meden i Wong Chun Tat koji potpisuje i režiju predstave iako su svi glumci pridonijeli osmišljavanju izvedbe. Zato je redatelj, zahvalno se obrativši publici nakon toplog prijema, ovo njihovo djelo nije nazvao predstavom već "dijeljenjem". (M. RADIĆ)