Glas Istre
Nedjelja
30.04.2017.
Pula
Vrijeme po gradovima u Istri
30.04
KOLUMNA
Ikone desnice i etikete ljevice
Piše: Dubravko Grakalić
Objavljeno: 04.04.2017 | 14:53 Zadnja izmjena: 04.04.2017 | 14:53 0 komentara

Hrvatska ima, ako je vjerovati medijima, ikone desnice, ali ne i ljevice. Političari s desne strane hrvatske političke arene, čak i oni s njezinih najrubnijih dijelova, redovito su okrštavaju "ikonama", a možda i stupovima, potpornjima i osloncima zagovornika desnih, konzervativnih, pa i ekstremnih ideologija. S druge strane, teško bi se na prste jedne ruke mogle nabrojiti "ikone ljevice", bez obzira radi li se o stranačkim političarima, uglednim intelektualcima ili javnim djelatnicima širokog spektra djelovanja.

Iako smo do početka proljeća imali Vladu lijevog centra, koja je odradila puni mandat uz sva prateća imenovanja i postavljenja "svojih ljudi", upitno je postoje li danas važni, ugledni i utjecajni ljudi na hrvatskoj ljevici koji drže javnu vjerodostojnost. Smjena generacija u SDP-u, koja se dogodila još na početku stranačkog mandata sada sve zaboravljenijeg Zorana Milanovića nije izrodila niti jednog svježeg lidera ljevice. Ni sam Milanović, sa svojim antipatičnim političkim darom, nije osvojio ugled u narodu kao netko tko se brine o potrebama radništva, manjina i najugroženijih društvenih skupina.

S druge strane, desničarski politički lideri - od Tomislava Karamarka do Andrije Hebranga, ako je o HDZ-u riječ - silno su se trudili zadovoljiti svoju idejnu i političku klijentelu. Karamarko je u Vladu imenovao ljude s desne margine, poticao je klerikalne udruge, dao prostora pravašima koji su trebali djelovati kao "ovan" za razvaljivanje civilizacijskih naslaga prethodnog lijevog režima...

Može se reći kako danas na političkoj sceni imamo snažne i prepoznatljive političare desnice, prave "ikone", te slabe i mutne, nejasne lijeve političke prezentante. Drugim riječima, blijede etikete nalijepljene na stranačke dužnosnike većih stranaka lijevog političkog profila.

Pomalo je nevjerojatno da se Socijaldemokratska partija, u trenucima kada se raspada gospodarski sustav i redefiniraju politički odnosi u Europskoj uniji, bavi samom sobom i problematikom lokalnih izbora u, kako bi to rekao Zoran Milanović, Špičkovini. Aktivisti SDP-a danas nemaju drugih ideja od onih kako same sebe smjestiti na izborne liste jer im je najvažnije biti prvi u svojoj općini ili gradu.

S druge strane, HDZ balansira s Mostom u izvršnoj vlasti, ali "ima vremena" da provodi svoje svjetonazorne zamisli od promjena u obrazovnoj reformi, do agilnih akcija spašavanja krupnog kapitala pod izgovorom kako se radi o nacionalnom interesu. Ritam politike daju i ekstremniji desničarski kapitalci, poput Zlatka Hasanbegovića, koji možda smeta "mekšem" vodstvu HDZ-a, ali svakako uživa javni utjecaj. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni agilnu "desnu" predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović koja ni nakon dvije godine mandata nije uspjela nadvladati vlastita svjetonazorska ograničenja i postati jednako prihvatljivom svim društvenim skupinama.

Ključne teme svakog desnog političkog obrasca - militarizacija društva (što gledamo kroz priču o obaveznoj vojnoj obuci, te "neophodnu" kupovinu oružja), jača uloga crkve (gdje molitvene skupine dobivaju ministarske poticaje za djelovanje), te davanje prednosti bogatima i tajkunima (recimo, kroz Lex Todorić) - kod nas su svakodnevnica u medijima i društvenom životu.

Ljevica tu nema što kazati. SDP se povremeno očituje o navedenim temama s namjernom nejasnoćom, tako da nije zapravo jasno što misle o zakonu kojim se štite superpoduzetnici, ili o nekoj drugoj strateškoj temi. Na dnevnoj razini, partijski čelnik Davor Bernardić čestita Dan žena ili slično, ali to je etiketa, a ne politički sadržaj.

Druge stranke koje preferiraju lijeve ideje, poput HNS-a i HSS-a, još su nevidljivije. Šef HNS-a Ivan Vrdoljak ponaša se kao da je još uvijek ministar gospodarstva (iako se nema s čime hvaliti), dok seljak Krešo Beljak niti ne govori o Agrokoru, bez obzira na utjecaj te tvrtke na cjelokupnu hrvatsku poljoprivredu.

Paradoksalno, novoizmišljena desna političarka Bruna Esih danas je zanimljivija od karijernog ljevičara Davora Bernardića. I to ne samo zato što ona ide u izbore, dok on oklijeva i gura druge ispred sebe, nego i zbog jasnih svjetonazorskih stavova koje zastupa. Esih se gura među ustaše i partizane, a kada u borbi izgine, mnogi će je, poput ikone, nositi u pamćenju. Bernardića neće, on je trenutačna etiketa na kojoj piše SDP. Lijeva etiketa sutra će biti netko drugi.

Pošalji mailom Ispiši


Novosti
PulaIstra
CrnaKronika
Sport
Kultura
Mozaik