Glas Istre
Nedjelja
30.04.2017.
Pula
Vrijeme po gradovima u Istri
30.04
KOLUMNA
Simbol obilja i skromnosti
Piše: Davor Šišović
Objavljeno: 04.04.2017 | 14:52 Zadnja izmjena: 04.04.2017 | 14:52 0 komentara

Približava se Uskrs, a i proljeće je granulo, pa nekako češće nego prije razgovaramo o hrani. Čitamo u medijskim gastro-rubrikama o proljetnoj detoksikaciji šparogama, iako nam je obična fritaja s ovim ukusnim izdancima vrhunac proljetnog zadovoljstva, procjenjujemo jesu li plećke već dovoljno suhe ali ne presuhe da ih se skuha ili okrene na giravolta način, kušamo je li vino već dovoljno sazrijelo da ga možemo pokazati drugima i pohvaliti se još jednom dobrom berbom, raspravljamo međusobno i s prodavačicama na tržnicama kakav je onaj pravi starinski uskrsni mladi luk i koliko taj ima veze s ovim koji nam se danas prodaje u trgovačkim centrima, uglavnom, imamo o čemu pričati.

Ne samo kad je riječ o hrani, Uskrs je povod da se malo više porazgovori i porazmisli o tradiciji. Više nego kod ijednog drugog kalendarskog povoda, uskrsno doba pruža materijala za razglabanja o tome što je ona prava stara tradicija, a što ona malo novija, a što pak u toj navodnoj danas općeprigrljenoj tradiciji zapravo pripada komercijalnom konzumerizmu najnovijeg doba. Naši djedovi i bake zasigurno za Uskrs nisu kao djeca dobivali na dar u šareni staniol umotane čokoladne uskrsne zečeve, niti ogromna također u šuškavi šareni staniol zamotana čokoladna jaja, niti je za njih Uskrs bio vrijeme nekog izuzetnog obilja koje se danas, primjerice, manifestira što većim mnoštvom šareno obojanih i svjetlucavim naljepnicama okićenih onih pravih, kokošjih jaja.

Ovo s jajima je možda najzorniji primjer kako se iz tradicije uzme jedan njezin djelić, pa ga se "nabrije" raznim komercijalnim dodacima, pa se onda u navodnu obranu tradicije ti dodaci puristički uklanjaju i nadomještaju nekim drugim naizgled skromnijim detaljima. Primjerice, jedan od otpora konzumerizmu i mnogočemu umjetnome čime nas komercijalna industrija bombardira za bilo koji blagdan koji bjelodano biva doba najveće godišnje zarade trgovačke djelatnosti, je u propagiranju bojanja jaja prirodnim materijalima umjesto tvornički proizvedenim "umjetnim" bojama u prahu. Ovo može biti čak i lijepa i prihvatljiva odgojna metoda, ali nije baš potpuno točno da bojanje jaja prirodnim materijalima sasvim pripada tradiciji.

Jaje doista jest drevni magijski simbol plodnosti i blagostanja, pa je zato našlo svoje opravdano mjesto u uskrsnim običajima, kojima su nadomješteni stariji poganski proljetni obredi prizivanja plodnosti i dobrog uroda. U istarskoj uskrsnoj tradiciji važan je detalj bio, a i danas je, blagoslov hrane, i u tom blagoslovu jaje ima nezaobilaznu ulogu. Zanimljivo je da od kraja do kraja Istre izbor namirnica koje se nose na uskrsni blagoslov nije isti: negdje je to samo jaje, luk i pinca; u mnogim mjestima se na blagoslov nosi još i kuhana polusuha svinjska plećka, no od sela do sela može se zateći običaj (ili sjećanje na taj običaj) da se u košari s hranom nošenom na blagoslov našlo i soli, sira, maslinovog ulja, vina, ili koječega drugog.

Jaje je, međutim, neizostavno, ono se na blagoslov nosi svugdje u Istri, ali gle iznenađenja: jaja koja se nose na blagoslov nisu farbana! Štoviše, opet ovisno o lokalnim običajima, ta se jaja koja se nose na blagoslov označavaju slovima ili imenima: u nekim slučajevima to su imena ili inicijali ukućana, svih članova obitelji koji žive pod istim krovom, a u drugim slučajevima to su oznake koje ukazuju da su ta jaja snesena na blagdane Sv. Josipa, Sv. Benedikta i Sv. Marije Marčenice, jer se naime jaja snesena upravo na te dane u nekim istarskim mjestima spremaju za uporabu u uskrsnim obredima. I važno je još naglasiti: svaki član obitelji morao je za uskrsni doručak imati osigurano po jedno jaje. Jedno, a ne punu košaru na uskrsnom stolu. Jaje je tako u izvornoj tradiciji bilo ne samo simbol željenog obilja koje se priziva na početku vegetacijske godine, nego i izraz skromnosti, dakle nešto sasvim suprotno današnjem konzumerizmu.

Farbanje jaja je zapravo periferan običaj, i jaja koja su se u starini bojala (i koja se, reklo smo već, nisu nosila na blagoslov), koristila su se ili za darivanje djece koja bi došla u posjet (a za Uskrs ili još češće dan nakon Uskrsa posjećivala se rodbina), ili bi se s tim bojanim jajima igrale igre gađanja kovanicama (pičenje ili špičenje), kotrljanja niz crijep (tronkulivanje) i razne druge. Uostalom, nekoć je prodaja jaja bila važan svakodnevni doprinos obiteljskoj ekonomiji, nije se s njima razbacivalo, bila su cijenjena, a zato što su bila cijenjena, rijetko su bila na trpezi seoskog domaćinstva, pa su djeca, a i stariji ukućani, Uskrs voljeli među ostalim i zato što su jaja na stolu bila zajamčena.

Pošalji mailom Ispiši


Novosti
PulaIstra
CrnaKronika
Sport
Kultura
Mozaik