Glas Istre
Ponedjeljak
20.02.2017.
Pula
Vrijeme po gradovima u Istri
20.02
KOLUMNA
Osveta slatka kao teran?
Piše: Davor Šišović
Objavljeno: 31.01.2017 | 12:39 Zadnja izmjena: 31.01.2017 | 12:40 0 komentara

Svaka čast slovenskim rukometašima, bili su bolji od naših i zasluženo su pobijedili, i razumljivo je da cijela Slovenija, ili barem oni kojima je do rukometa stalo, sada tu pobjedu slavi. Uz pobjedu normalno idu veselje, zdravice, čestitanja, osjećaji ponosa i slave i sve to, ali uz svaku se pobjedu lešinarski vuku i neke ideje koje žele ušićariti trenutak pažnje tada kada je svima važnije nešto drugo. Ni to me nimalo ne bi smetalo ako bi se radilo o stvarima koje se tiču samo Slovenije i Slovenaca, neka si oni poruke o sportskim uspjesima kite ili kvare čime god hoće, ali iz doista neobjašnjivih razloga među porukama o slovenskoj pobjedi našao se i - teran.

Novinske agencije naime prenose kako su slovenski mediji obilježili slovensku pobjedu nad hrvatskim rukometašima, pa su se u toj masi kreativnih i manje kreativnih naslova, čestitki i citata, našla i dva u kojima se spominje teran. Prvi od tih citata poziva slovenske navijače neka si u čast ove sportske pobjede otvore bocu terana. Ova je poruka sasvim pozitivna i afirmativna, nema joj se što zamjeriti: zaokružuje ciklus domoljubnih misli sve do trenutka kada treba predahnuti od ushita, nerviranja, skandiranja, a to je najbolje učiniti okrijepi li se čovjek nečim finim i nadasve domaćim, kao što je za Slovence njihov kraški teran.

Druga je poruka međutim vrlo kontroverzna, rekao bih čak da je nedvosmisleno opasna, nekorektna, podmukla. Naime, neki su slovenski mediji vijest o slovenskoj rukometnoj pobjedi nakitili naslovom: "Osveta slatka kao teran". Dobro, razumio bih da su napisali "Pobjeda slatka kao teran", to bi također zvučalo pozitivno i afirmativno, ali - osveta???

Žele li time ti slovenski mediji (ne svi, nego ti koji su koristili takav naslov) reći da se rukometnom pobjedom nad Hrvatskom Slovenci (kao nekakav zajednički entitet, kao neka subjektivizirana mnogoglava sila) osvećuju zato što će se Hrvatskoj, nakon četiri godine zabrane i svih muka time izazvanih, napokon priznati pravo na korištenje naziva teran za vino koje se pod tim imenom u Istri proizvodi već stoljećima? Žele li poručiti da započinje niz, lančana reakcija, sustavna serija odmjeravanja snaga u svim područjima ljudske djelatnosti u kojima će se Slovenci i Hrvati jedni drugima svetiti za nešto iz prošlosti, što će se onda pri sljedećem srazu zamijeniti uvijek nečijim novim posljednjim porazom kao aktualnim predmetom osvete? Ako za tjedan dana, recimo, neki klinci iz Hrvatske budu bolji od klinaca iz Slovenije na, recimo, svjetskoj matematičkoj olimpijadi, hoće li se ti isti slovenski mediji koji se rukometom osvećuju za teran opet govoriti o izvršenoj osveti kada, recimo, tjedan dana nakon toga na Eurosongu slovenski pjevač dobije više bodova od Hrvatskog (ako se Hrvatska na Eurosong ikada vrati)? Ne moram dalje, razumijete o kakvome apsurdu pričam. Osveta slatka kao teran???

Prepucavanja te vrste dovodila su tijekom povijesti i do pogroma, i do genocida, i do ratova, i do svakojakih nemilih pojava koje su pogađale mnoge kojima, da povučemo paralelu s ovom slovenskom metaforom, nije stalo ni do rukometa ni do terana. Ne može se nacija osvećivati naciji, ni država državi, ni za što, takve misli i takve poruke odmah treba proglasiti govorom mržnje i na njih represivno reagirati, zbog njihove zloguke višeznačnosti.

A zbog njihove doslovnosti uvijek se valja zabrinuti. Naime, taj naslov "Osveta slatka kao teran" sugerira prosječnom slovenskom medijskom konzumentu da je, konačnom odlukom Europske komisije da Hrvatskoj prizna pravo na teran, Slovenija - oštećena? Da je Slovenija nešto izgubila, pa se zato mora osvećivati, eto na primjer preko rukometa. Da je Slovenija, sa svime time što se posljednjih godina događalo oko terana, zapravo - žrtva? Da smo mi ovdje, koji želimo imati svoj teran kao i stoljećima prije, nekakvi uzurpatori, da smo Slovencima ukrali nešto što je njihovo?

Tužan je taj naslov o osveti slatkoj kao teran, kao što je tužna i cijela ta nekolikogodišnja politika uvjeravanja svekolikog puka slovenskog da je sveti teran samo i jedino njihov, ali još je tužnije što se ovdje kod nas skoro i ne obraća pažnja na taj slovenski "vinski šovinizam". Imamo li mi prijatelja u Sloveniji? Kažemo da imamo, pa i u vinskom svijetu. Imamo li takvih vinskih prijatelja u Sloveniji koji će podignuti u slovenskoj javnosti glas protiv mahnitanja oko terana, koji će upozoriti svoje tvrdoglavije slovenske kolege da je nepriznavanje ili nepoznavanje činjenice da ovdje u Istri teran postoji već stoljećima, izraziti znak neznanja, neobrazovanosti i nekulture?

Uz pojam vino često se vezuje i pojam vinska kultura, ljubitelji vina i vinski znalci vole se prikazivati kao kulturni i tolerantni ljudi otvorenog srca, pa kako takvim ljudima, ma otkuda bili, slovenski teranski imperijalizam ne zasmeta barem toliko da upozore na istinito stanje stvari? Znate već čija je ona znamenita propagandna maksima da "tisuću puta ponovljena laž na kraju postaje istina", a ovakvi naslovi o slatkoj osveti, nažalost, pokazuju da nakon tisuću puta ponovljene laži da je teran samo slovenski, sve više ljudi u Sloveniji u to doista i vjeruje.

Pošalji mailom Ispiši


Novosti
PulaIstra
CrnaKronika
Sport
Kultura
Mozaik