Sve je očitije da se predsjednik Republike dr. Ivo Josipović priprema za još jednu predizbornu kampanju. Iako je u kolovozu navršio tek polovicu svog prvog predsjedničkog mandata, postupci koje Josipović povlači posljednjih tjedana signal su da se s njim nešto ozbiljno događa. Kritičke primjedbe na rad Vlade Kukuriku koalicije, oštre opaske o pojedinim liderima vladajuće koalicije, oštar sukob s predstavnikom srpske nacionalne manjine dr. Miloradom Pupovcem i "državničko" ponašanje u vezi granice s Bosnom i Hercegovinom znak su da Josipović želi osvježiti javni image, još više podići svoj ionako visok rejting te u samom startu predsjedničke pretkampanje oneraspoložiti potencijalne protukandidate velikom podrškom koju uživa.

Na neki način Josipović u drugu predsjedničku utrku ulazi na sličan način kao u prvu - vrlo rano i s razrađenom taktikom. Sada je, doduše, na Pantovčaku, neprekidno je u medijima i nema otvorenih izazivača, ali njegovo referiranje na brojne teme koje se pojavljuju u javnosti i nastojanje da ga se doživi izvan konteksta sve problematičnije Kukuriku vlasti signaliziraju da on želi produžiti svoj politički život bez dosadašnjih partnera. Istraživanja javnog rejtinga pokazuju da je popularan kao i u vrijeme Vlade Jadranke Kosor, kao najpozitivnijeg političara prihvaća ga oko osamdeset posto građana, što znači da mu značajan pad popularnosti koalicijske Vlade i njegove bivše stranke, SDP-a, nisu naštetili. Bez obzira što je na vlast dospio iz istog "šinjela", ne dijeli sve veći animozitet glasača prema Zoranu Milanoviću i SDP-u, odnosno drugim Kukuriku strankama.

Štoviše, u svojim pomno izrečenim kritikama vladajuće ekipe Josipović se posve odmaknuo od "svoje" Vlade. Istaknuvši da se gospodarske reforme ne mogu svoditi samo na otkaze, Josipović je gorko prekorio ministre Slavka Linića i Radimira Čačića i njihovu politiku "bolnih rezova". Što se Čačića samog tiče, predsjednikovo "objašnjenje" da bi zbog prometne nesreće u Mađarskoj trebao razmisliti o poslu u Vladi nikako nije ostalo zaboravljeno.

Josipovićeve kritike o nedostatku gospodarskih reformi najvidljiviji su dio njegove pretkampanje za predstojeće predsjedničke izbore. Razlozi za to su jasni - Vlada je po sve raširenijem mišljenju posao preuzela nespremna, ministri nisu osposobljeni za provedbu zamišljenih politika, nepotrebne afere zagušile su i dobre pomake koji su napravljeni u pojedinim sektorima, a sve to zajedno znači da Kukuriku Vlada ne može pomoći predsjedniku Josipoviću da ispunu jedno od svojih velikih izbornih obećanja.

Naravno, riječ je o "novoj pravednosti", predsjednikovoj politici koju je proklamirao u drugoj polovici 2009. godine, uoči i tijekom same predsjedničke izborne kampanje, koja je završila pobjedom u drugom krugu 10. siječnja 2010. Josipović je tada, uz punu podršku SDP-a čiji je bio kandidat, obećao socijalnu, pravednu, ekonomski uspješnu državu u kojoj svi imaju šanse. Govorio je o pravednom sudstvu i školstvu, o socijalnoj jednakosti i potiranju političkog nepotizma, klijentelizma i korupcije.

Danas je posve očito da su to bila prazna obećanja te da predsjednik i njegova tadašnja stranka nisu mnogo učinili da bi hrvatsko društvo postalo pravednije. Razlog za to može se potražiti u negativnim ekonomskim trendovima, ali oni ne mogu biti izgovor za sve. Polaganost pravne države, nesposobnost sistema, spore promjene u školstvu, zdravstvu i mirovinskom sustavu, nejasne politike prema poljoprivrednicima i braniteljima - sve to pokazuje da prave promjene nisu još niti započele. Afere ex ministrice Mirele Holy i potpredsjednika Vlade Čačića, kadroviranje po stranačkim preferencijama i guranje politički podobnih nestručnjaka u upravne i nadzorne odbore javnih poduzeća pokazuju da je Josipovićeva "nova pravednost" u Kukuriku koaliciji shvaćena kao vic.

Općim mjestom Josipovićeva odmaka od postojećeg Milanovićeva sustava političkih vrijednosti može se smatrati polemika bez kraja s Miloradom Pupovcem. Josipović je Pupovca kritizirao kao lažnog "šefa" hrvatskih Srba, koji mu je odvratio da brani svoj interes oličen u aferi "ZAMP". Stvari nisu tako jednostavne jer je Josipović, zapravo, načeo položaj manjinskih "careva" koji Milanović, kako su pokazale njegove kasnije reakcije, nije imao namjeru dirati. Konačan rezultat podrivanja Pupovca s visoke adrese na Pantovčaku bit će vidljiv tek kada se u drugoj polovici 2013. pred Hrvatskim saborom pojavio prijedlog novog izbornog zakona. Predloži li Vlada ukidanje 12. izborne jedinice - ili pooštri kriterije za izbor manjinskih zastupnika na neki drugi način - pokazat će se da je predsjednik i prije vremena ukazao na problem.

Josipovićeva međunarodna politika te regionalne inicijative pod redovitom su kritikom desnih stranaka. Šef HDZ-a Tomislav Karamarko čak ga je prozvao da "kroji granicu" prema BiH, iako je jasno da predsjednik ne izlazi iz svojih ustavnih okvira sukreatora vanjske politike. Na toj razini, Josipović se podudara s politikom Kukuriku Vlade.

Sljedeći predsjednički izbori održat će se, najvjerojatnije, krajem prosinca 2014. ili početkom siječnja 2015. Prije njih na redu su lokalni izbori u svibnju 2013., koji će biti i realni test popularnosti Milanovićeve Vlade i Kukuriku stranaka. Prođu li na tom testu loše, popularni predsjednik mogao bi ih posve zanemariti u drugom pohodu na Pantovčak.