Glas Istre
Nedjelja
20.04.2014.
Pula
Vrijeme po gradovima u Istri
20.04

KOLUMNA
Suživot vs. susmrt
Piše: Milan Rakovac
Objavljeno: 06.08.2012 | 07:55 Zadnja izmjena: 06.08.2012 | 07:55 0 komentara

Zar će opet biti rata? Susmrt (kovanica Nataše Petrinjak) kao stalna pratilja suživota?

I dok se diljem "ovih prostora" paralelno odvijaju i normalizacija i refašizacija, a oba su procesa posve marginalna usred galopirajuće bijede, neki detalji dodatno terete zdrav mozak - navodno ljudi povlače eure iz banaka i pretvaraju ih u kune, pa onda "ratničke" izjave našeg rukometnog trenera na Olimpijadi, pa "okrštanje" alkarskog vojvode "crvenim" alkarom... Ma ča smo zasvin prošvikali? Namisto da se ex-jugovići brže-bolje kontratamo i baratamo i pomoremo jeni druge - mi kako da komoč čekamo da to kako ćapamo puške u šake, ča bi reka Andrej Nikolaidis. A Nataša Petrinjak isto očekuje rat, ali, "za utjehu", diljem Europe! Oboje ih danas navodim, osobito stoga što su prošle partizanske fešte i fešte Domovinskog rata - prve su temelj naše povijesti, ali ove druge na sve načine "previđaju" te temelje; osim onoga što se zbiva 26. srpnja 2012. u portu Knež na Malom Ižu.

Bio sam, kao i svake godine, na proslavi: ove je bila jubilarna 70., kad je iška mladost 1942. razoružala fašiste na brodu, jer su došli oteti ljudima maslinovo ulje. Ovog puta nešto je bilo vrlo, vrlo novoga - sudjelovao je HV, ratni brod, admirali, vijenci, govori, čak je delegacija Hvidre donijela svijeću! Čak je tu nešto kao rekao i gradonačelnik Zadra, koji se zarekao da neće pod petokraku...

Dobro je to sve bilo, najlipše za me, ča su finalmente domaći muški (borci 1991., kao njihovi oci i didi 1941.) stvorili klapu Mali Iž, koja je pivala na fešti - to je održanje tradicije! Jer, Mali Iž je cijela jedna kolosalna paradigma hrvatskog antifašizma, kako ju je statistički sažeo Sanjin Stanković, sveučilišni profesor i načelnik Mjesnog odbora Mali Iž – Porovac:

"Mali Iž, mjesto razgranato kroz pet zaselaka, Makovac, Porovac Mućel, Komoševa i Knež, ponosno i s poštovanjem odaje danas počast svim svojim sumještanima koji su prije sedamdeset godina odlučno i bez razmišljanja ustali protiv fašističkog terora i ropstva, s jednim jedinim ciljem - obraniti i sačuvati svoju rodnu grudu. Zastrašujuće zvuče podaci o doprinosu što ga je Mali Iž dao u borbi protiv fašizma i stvaranju slobodne Hrvatske. Mali Iž je 1941. godine brojio 1.287 stanovnika, od kojih je 415 bilo u partizanskim jedinicama, a među njima čak 146 žena. U borbama su poginula 172 Maloižana, njih 30 kao žrtve fašističkog terora, a dvoje u savezničkim konvojima. U logorima su bila 483 Maloižana, među njima i oni koji su se u logoru rodili i umrli. Mali Iž je dao 250 boraca u elitne partizanske brigade, u sastavu 2. dalmatinske brigade poginulo je 27 maloiških žena, a u borbama na Sutjesci ukupno 65 Maloižana. S jednakom odlučnošću i hrabrošću kao i 1942. godine, Maloižani su krenuli i u Domovinski rat, priključujući se ponajprije otočnom bataljunu i jedinicama Hrvatske ratne mornarice, s istim ciljem - obraniti svoj Iž i voljenu domovinu Hrvatsku".

Znate koliko bi bilo partizana u Jugoslaviji da je svugdje u šumu pošlo njih 30 posto, kao onih iz Malog Iža? Pa, više od pet milijuna!! I sada, diljem Balkana (i "okolice") ovi novi kriptofašisti nesuvislo, ali zato dosljedno, trabunjaju protiv partizana i antifašizma i komunizma?? I čekaju da propadne EU e tutto quanto pa da opet "lijepo" zaratimo??

Nataša Petrinjak, s kojom imam privilegij prijateljevati, autorica britke, nesputane, kritičke misli i pera, svojedobno je autorizirala (po mome uvidu), in assoluto, jedan nov izraz, koji bolje od ikojega definira stanje stvari nad kadaverom (by Fritz) kriptoleberistične civilizacije: SUSMRT. Navodim ovo autorstva radi, jer mi profesionalni pisci dobro znamo da je jedino što nam još održava razdrmani integritet poštivanje autorstva i navođenje izvora: Susmrt, Codeath, Comorte...

U istome tonu svjedoči Andrej Nikolaidis za zagrebačke Novosti: "Ja zapravo tvrdim da je naša tranzicija jedan od ratnih zločina. Tranzicija podrazumijeva i tranziciju od fašista do demokrata. Ovim zemljama početkom devedesetih vladali su fašistički režimi. U prvobitnoj akumulaciji kapitala, što je, jasno, eufemizam za sveopštu pljačku, bogatiti su se mogli samo oni bliski fašističkim režimima... Vladajuća se klasa od fašista mirno transformisala u uspješne Evropejce. Sve su promijenili tako da sve ostane isto. Njihov neoliberalni socijalni darvinizam u osnovi je – fašizam. Iz ideje da je život takmičenje proizlazi ideja da pobjednik uzima sve... Mislim da smo najebali. Nema dobre opcije za nas. Napraviti ovoliko grešaka koliko smo svi mi u Jugoslaviji napravili i očekivati svijetlu budućnost, to je budalasto. Raspad EU-a značio bi naše nove ratove..."

Otkrivam ovdje i osobnu "tajnu" - Andrejev otac Jovan i ja počeli smo četveroručno pisati blogersku knjigu. Veli mi Jole: "Strah me za dijete". "I mene", velim. Ali, Andrej nas obojicu, i sve nas, uzdiže ljudski: "Tek kada izvršiš punu mobilizaciju svih svojih resursa i narediš napad, tek kada kuknjavu i strahove zamijeniš borbom... zavedeš poetiku vanrednog stanja, tek tada bude bolje". Ma ča da ćemo se molati i pokrepati svi čisti u mižieriji? Ča da nismo kapaci kako i naši oci i didi se zdricati i reći blagu sliparsken i ladrunsken: KUSCH UND PLATZ, eli po našu – kuco, na misto!

Pošalji mailom Ispiši


Novosti
PulaIstra
CrnaKronika
Sport
Kultura
Mozaik