(Ne)jednakost

Za to da svi građani Hrvatske ne budu isti - zalaže se predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. Naime, to proizlazi iz nekih njegovih nedavnih izjava vezano za povlaštene mirovine što je bila top-tema koja je danima zabavljala svekoliki narod, ali uz veliku dozu gorčine.

"Dužnosnici koji napuštaju svoju dužnost ne smiju se diskriminirati. Mora im se osigurati povratak na radno mjesto", veli naš predsjednik. Posebno je lamentirao nad sudbinom ustavnih sudaca koji, prema njegovu mišljenju, često moraju donositi nepopularne odluke prema Vladi i drugim moćnim subjektima, a kada im završi mandat, prijeti im odlazak na burzu. Predsjednik Josipović, koji se pita koliko u takvim uvjetima suci mogu biti neovisni u odlučivanju, smatra da se umjesto burze oni trebaju nakon isteka mandata minimalno vratiti na stara radna mjesta.

Takva bi pravila trebala, po njegovu mišljenju, vrijediti i za ministre i zastupnike. Takvo vraćanje na stari posao Josipović ne smatra privilegijem "već da se osigura njihova neovisnost i da se ne ugrozi unutarstranačka demokracija". Ivo Josipović je prije odlaska na Pantovčak mislio dugoročno pa si je, nakon isteka mandata, osigurao povratak na fakultet. Interesantno bi bilo vidjeti kako bi u praksi funkcionirala ta Josipovićeva ideja.

Recimo, kako bi to izgledalo na primjeru vječnog zastupnika Damira Kajina. Prvi je put izabran u Sabor 1995., a prije toga je radio kao upravni referent u Istarskom vodovodu u Buzetu. Valjda bi ga tamo stari posao trebao čekati desetljećima! No, i Kajin se pobrinuo za sebe i uletio u zadnji vlak za povlaštenu mirovinu (prisjetimo se, jedini iz Kukuriku koalicije). U kolumni za jedan internet-portal se Kajin zapitao: "99,9 posto Hrvata uzelo bi mirovinu, zar bih ja trebao na Zavod za zapošljavanje?"

Što bi na ovu Josipovićevu pravednost rekla ona vojska ljudi koja svakodnevno završava na vratima Zavoda za zapošljavanje? Koga briga za njihovu sutrašnjicu? Po čemu su to ustavni suci, ministri ili zastupnici važniji od pometača ulica ili konobara? Treba li naša politička elita biti pod posebnom zaštitom poput nacionalnih parkova ili kulturnih dobara?

Političari su među onim rijetkim kategorijama zaposlenih kojima su radna mjesta sigurna. Kao i plaće. A sutra ih čekaju mirovine koje se više neće zvati povlaštenima, ali čiji će iznosi biti višestruko veći od crkavice koju dobiva većina umirovljeničke populacije. Ne bi li političarima za poslovnu budućnost kao vizit-karta trebalo poslužiti ono što čine sada? Umjesto da se poslodavci za njih bore sada češće viđamo da ti bivši dužnosnici posjećuju USKOK.

Minimalno komunikacije dobro bi došlo i među članovima Vlade. Premijer Milanović govori jedno, a ministar financija Linić (koji je u javnim istupima toliko smiren da to uopće ne sliči na njegovo uobičajeno ponašanje) drugo. Više jasnoće u izjavama bi dobro došlo. Ovako ima više prijevoda iste stvari pa je pravi smisao u tim silnim prijevodima nepovratno izgubljen.

U Vladi su svjesni da nemaju sto dana poštede (mandat im traje više od 30 dana), a ne bi niti smjeli smetnuti s uma da ogromna podrška koju im građani iskazuju ima rok trajanja. Upravo bi im ta vjera građana u njih trebala biti poticaj za udarnički rad na rješenjima za izlazak iz krize. Građani su iskazali spremnost i za nepopularne mjere. Sada je na političarima da iskažu hrabrost konkretnim potezima.

Kukuriku koaliciji sigurno nije trebala blamaža s HNS-ovcem Ferenčakom koji je stavljen u NO Janafa iako se za njim vuče rep nepravomoćne sudske presude. Slučaj je zakuhao i onda gasio (nakon 24 sata novi čovjek u NO-u Janafa je Krešimir Komljenović) Čačić. Pardon, prvi potpredsjednik Vlade Čačić. A niti Čačićevo obrazloženje o tome što se događalo baš ne drži vodu. On govori da je Ferenčak od njega tražio izmjenu jer je riječ o "čovjeku visoke razine političke i osobne odgovornosti, svjestan je potencijalne štete koju je ovakav medijski tretman mogao učiniti za našu koaliciju", ali i da je sve dogovoreno s premijerom.

Pitam se je li Ferenčak tražio da ga Čačić smijeni ili je to od Čačića tražio premijer koji je, prema nekim novinskim napisima, bio jako ljut kada je naknadno, kada i svi ostali, saznao za Ferenčakovo imenovanje. Ili je možda Čačić - u iščekivanju završetka sudskog spora oko prometne nezgode sa smrtnim posljedicama u Mađarskoj - provjeravao kako "diše" Hrvatska.

Ipak, iz ovog je nepotrebnog skandala kao posljedica proizašlo i nešto dobro. Kako neki mediji izvještavaju, izgleda da će u sklopu Agencije za upravljanje državnom imovinom biti oformljeno tijelo koje će provjeravati biografije osoba koje se namjeravaju predložiti na razne dužnosti u državnim tvrtkama i institucijama te u javnim poduzećima. Gdje se usput izgubila stručnost kao kriterij za imenovanja?

Zad kantuna saznajem da niti u nekim običnim praktički rutinskim stvarima novi aparat državne vlasti ne funkcionira. Evo tek sitnice koja je dobar pokazatelj. Hrvatska ima ministarstva novih naziva, ali s njima se komunicira e-mail adresama starih ministarstava.