Gaddafi između Tita i Berlusconija

Objavljeno: 03.09.2010 | 07:09
Zadnja izmjena: 03.09.2010 | 07:09

Piše: Elio VELAN
Prikaza: 1580 / Komentara: 2
Muammar al-Gaddafi, otac revolucije, stigao je u Rim uz pratnju trideset berberskih konja i konjanika, uobičajenog luksuznog šatora i s preko dvjesto primjeraka Kur'ana. Netko iz mnogobrojne pratnje libijskog diktatora kontaktirao je jednu rimsku modnu agenciju koja je, dok si rekao britva, skupila dvjesto lijepih i mladih Talijanki kojima je Gaddafi držao predavanja o suštini Prorokove istine, o veličini islamske vjere. Rimski potez gospodara libijske Jamahirije, odnosno propovijedanje mladim curama i poziv Europi da se prikloni islamu, nije prošao bez polemika jer je Rim srce kršćanstva, Vječni grad; Gaddafi je promicao Proroka korak do Vatikana i pape Benedikta XVI. Opozicija je Gaddafijev posjet Rimu nazvala lakrdijom kojoj je kumovao i ugodio premijer Berlusconi. Sjeverna liga, jedini Berlusconijev koalicijski partner, ustala je u obranu kršćanskog identiteta Padanije, Italije i Europe. Neugodni gost je tri dana harao Rimom i kad je konačno sjeo u osobni avion, svima je laknulo. Godinu dana ranije, tijekom prvog posjeta Italiji, Gaddafi si je na beduinsko odijelo dao sašiti sliku Omara al-Mukhtarija na dan kada su ga talijanski vojnici uhitili da bi ga potom objesili na glavnom trgu u Tripoliju 1931. godine. Slika libijskog nacionalnog heroja dominirala je na svim službenim primanjima i susretima, TV kamere koje su prenosile Gaddafijeve govore nisu mogle izbjegavati sliku slavnog prethodnika. Al-Mukhtari je bio vođa libijskog oružanog otpora protiv Talijana koji su 1911. okupirali Libiju. Od te godine pa do 1943. talijanska će okupacijska vojska biti odgovorna za smrt preko sto tisuća Libijaca. Godinu dana nakon što je 1969. godine Gaddafi (tada 27-godišnjak) svrgnuo kralja Idrisa i preuzeo vlast, protjerao je sve talijanske kolone, nacionalizirao njihovu imovinu te naredio zatvaranje svih vojnih baza kako Engleza tako i Amerikanaca. U Italiji kolonijalne strahote nisu predmet školskog učenja povijesti pa je Gaddafijeva provokacija pogodila u sridu. No, valja reći da je cijeli Mediteran prostor velikih i gnjusnih zaborava, laži i obmana: primjera radi svi danas hrle u Istanbul zaboravljajući na pokolj Armenaca i stradavanja Kurda, svi danas odlaze u posjet Gaddafiju, ocu revolucije na dan veličanja režima, znajući vrlo dobro da su libijski zatvori i veliki prihvatni kampovi-lageri prepuni afričkih emigranata koji pokušavaju preko mora, odnosno preko Italije, ući u EU-zonu. Humanitarne organizacije već godinama skupljaju podatke o mučenjima, silovanjima i ubojstvima koja se događaju u kampovima-lagerima, ljudska prava se sustavno krše, a službena politika i diplomacija šute. Gaddafi je nekad ulijevao povjerenje i simpatiju, dolazio je na Brijune i s Titom uživao u istarskoj ljepoti, njegovi kadeti iz vojničkih akademija usavršavali su vojna znanja u jugoslavenskim akademijama i vojarnama. Libijske podmornice odmarale su i opskrbljivale se u splitskoj Lori, pomorskoj bazi Titove jadranske pomorske sile. Libija je bila narodna i socijalistička republika, Gaddafi se pozivao na Nasserovu panarapsku ideologiju i na tada prihvaćen, na jugo-fakultetima, arapski putu u socijalizam. Libijci su podržavali Arafata i njegov PLO, ali i palestinsku terorističku organizaciju Crni rujan te irsku IRA-u. Dvojica libijskih agenata odgovorna su za teroristički atentat na avion američke kompanije Pan Am koji je 1988. eksplodirao i srušio se na malom škotskom mjestu Lockerbie (poginulo je 259 putnika i 11 mještana Lockerbieja). Gaddafi je godinama izdržavao međunarodne sankcije i embargo, preživio je i američki zračni napad 1986. godine, no danas je veliki i priznati partner Zapada. Kako ne bi bio kad su libijske naftne rezerve procijenjene na 41.500 milijuna barela nafte (osma država u svijetu po količini rezervi) i kad godišnja proizvodnja nafte iznosi 670 milijuna barela. Trideset posto uvezene nafte u Italiji porijeklom je iz Libije, libijski plin opskrbljuje sva talijanska domaćinstva, između Libije i Sicilije izgrađen je plinovod u podmorju bez kojega bi veći dio talijanskog energetskog sustava kolabirao. Engleska kompanija British Petroleum (BP) ušla je na velika vrata u Libiju nakon što su engleske vlasti oslobodile libijskog terorista koji je postavio bombu na avionu Pan Ama, tu se već udomaćila talijanska državna tvrtka ENI koja crpi naftu i plin i koja uživa niz povlastica. U biti, 2008. godine Berlusconi je s Gaddafijem potpisao ugovor o prijateljstvu i suradnji kojim se Italija obvezala u idućih 20 godina obeštetiti Libiju zbog kolonijalne agresije s pet milijardi eura ulaganja u libijske infrastrukturne objekte (izgradnja 1.700 kilometara autoceste, škola, hotela, aerodroma, stambenih naselja). U taj biznis (250 milijuna eura ulaganja godišnje) uključene su talijanske građevinske tvrtke i talijanska elektrotehnička, telekomunikacijska i avionska industrija. Talijani grade, a Libijci im ustupaju zemljišta, sirovine i radnu snagu po izuzetno povoljnim uvjetima. S druge strane, Libija je veliki ulagač kapitala u talijanske tvrtke i bankarstvo, libijske devizne rezerve teške su 136 milijardi američkih dolara i zato je libijski kapital ušao u dioničku strukturu velike banke Unicredit (vlasnik naše Zagrebačke banke), talijanskog Telecoma, poslovne banke Mediobanca… Gaddafi je ušao i u vlasničku strukturu velike televizijske mreže Nessma TV koja pokriva cijeli afrički Maghreb, odnosno sve države afričkog Mediterana. Jedan od uglednih vlasnika Nessme TV je i talijanski gigant Fininvest Silvija Berlusconija: navodno je Gaddafi preuzeo deset posto dioničkog paketa i usrećio prijatelja Silvija Berlusconija koji zbog svih tih basnoslovnih razloga rado trpi rimske vratolomije, ludovanja i islamske spektakle oca libijske revolucije. Jedna je televizijska kamera prošle godine ovjekovječila trenutak kada Silvio Berlusconi ljubi Gaddafijevu ruku, snimku možete naći na Youtubeu i prava je poslastica za ljubitelje zdravog humora.
Razotkrivene laži koje su pokrenule 'humanitarni rat' u Libiji - dokumentarni film - pogledaj dokumentarni film
Marksova izreka sve je savremenija: "Burzuj ce vam prodati i uze kojim cete ga objesiti."