Trudan

Objavljeno: 23.07.2010 | 06:57
Zadnja izmjena: 23.07.2010 | 06:57

Piše: Darko PEKICA
Prikaza: 1417 / Nema komentara
Nikad još tako čuda nis dela kako uvo lito. Trudan san kako kad mi je parona bila u deveten misecu z Bartolon eli z Franon, komoć čekan da se utelin eli da to beato delo fini. Treti taj robašpanje iman još samo za zbalirati i koliko toliko bi se rabilo kalmati to trahtoriranje. Nego mi se zgadilo to makinario vega lita! Namisto da uživan u njen ki smo i grablje i kosu prikurali nove, meni ga je dosti za lito dan unaprid. Zato ću sad činiti jenu instalaciju u loži za festival plesa pak neka to makinario pleše ala muta.Moji dragi Beograđani su pošli čja, ma da kontrapeza buda jušta, su mi učera došli Zagrebčanci ki će sad već ud jene šetimane delati mutasto čine po mistu. Mirna, Mario i Branko su došli prvi i lipo smo si ga guštali ćakulati na teraci sprid Ferlina pok smo Sipić i ja ušuljali Folu i Maria na briškuli. Počeja san he špuntivati da kako moru doj vamo namistu da pomoru delati čine u Varšavskoj, a Mirna mi torniva da sam govorin da su oni Mutavi teatar, a u Varšavskoj da tribaju grlate ljude. Lipo mi je tornala i vajk unako vesela i kurajna donila friškece u Savičentu. Branko je bija lačan pak si je poša po picu poli Mane ki su kuntenti z tin njigovin tiščen, pak su ga počeli faliti, pak san ja stija kontrati samo sporadi kontrapeze, ma mi ni upalilo. Povidiva mi je Branko da je vidija unega upičenega Horhea ud lani na niken festivalu u Belgiji, kadi se preselija z Zagreba, i da se lipo domišlja Savičente i da najbrže će doj joped tote delati nike plesne radionice za dicu. Zajno ću dati Franu da gre plesti mutavo, aš kako smo i činili niki rezime tih deset lit, zuz Tolja i Kopljara jedino je još ti Horhe bija unako maknut kako rabi da bi se nan pježa. Lipa večer nan je bila, po ure za po noći je došlo vreda i rabi poj počinuti do jutra ki će doj napro vreda, a ve zadnje škoše force ča iman triba utuči na trahtoru cija dan i finiti balirati za vo deseto lito u dvamiljartoj.Valje, valje bih bija zabija na moje Beograđane ki su vode točali noge dvi šetimane. Inšoma, teta Irma ni točala nanki dana, aš se ne čuje kako bi se stilo pak je samo hodila po korti zgoru zdolu, eventualno do groblja da upali sviću ocu si i materi. Ben je zato Ružica z dicon duperala more ča je depiu mogla. Samo jedan dan u tih petnajst ni pošla ki je bija neverin, ma te druge dane tuta forca.- Ma šta da ti kažem, Darko, kad je prelepo - bi mi rišpondila kad bih je pita kako njoj je. Još si je natentala sestru i kumu da dojdu "da vide i osete taj miris". Parona i dica su stešo kuhani i pečeni na moru, a ja kako zadnji seljak na brdovitom Balkanu nis bija ni hipa na moru vega lita. Pak da je gušt delati z blagon! Tereža mi se križa kad me vidi da se prihićivan z jenega na drugi trahtor, aš zaisto da će mi ča poj znopako pak ću se ruvinati. Ma ča nan ni dosti tega pošlo znopako vo lito? I prasac krepa i motor ud trahtora se sledija i dvi krave zvrgle i balirka nažgala… ma ča još rabi poj znopako.- Granica minja, nikad ne znaš kadi te slabo čeka. Ma znaš da kad toliko delaš si pretrudan i najraj ti uni put ništo pojde kako ne biš stija, pak se pokle grizeš da si moga pofrmati. Ma almeno u srid podne počini!I san danas. Dica i parona su pošli na more, Tereža mi je činila jezik ud telca na salatu, lipo san se nakrmija i vija ja na kauč. Taka san unu dežgracijanu klimu da mi uhladi primaću z trideset na dvajset i sedan da se koliko toliko ne potin dok ležin, ma za ludu ti klima kad ću pokle kihati kako da san balira pograbljanu slamu.