Ne, hvala!

Dragi prijatelji, naši preci običavali su se tu i tamo ustati, dograbiti neku motiku ili kuku ili kosir i otkinuti pokoju glavu da naplate za svu muku, pa makar kasnije visili na kruški... Moderna tzv. demokracija koja uključuje potpuni nadzor i takozvani mir i red, ukinula je i tu mogućnost.Građani se još mogu klati međusobno i za to koliko-toliko kasnije odgovarati, mogu se klati masovno (i dalje međusobno) ako im vlastodršci tako narede i još ih uvjere da time spašavaju čast nacije, roda, civilizacije, vjere, ovog i onog. Ipak, jako se malo vodećih glava kotrlja svijetom... Prošlo je doba u kojem su vlastodršci odgovarali. Čak i tzv. teroristi udaraju češće na građane nego na vrh. Do vrha je teško doprijeti. Najviše što su postigli bilo je da opale financijsku elitu u ona dva nebodera i zato su mnogi stradali od malih ljudi, od američkih vatrogasaca do iračkih klinaca i afganistanskih svadbi na koje tu i tamo zaluta NATO-raketa.Ako slučajno nisu ratni zločinci na strani gubitnika, teško da će se vrhuški išta loše desiti. Ako i završe na pokoju godinu u zatvoru, da bi sistem folklorno uprizorio "pravdu" obično su prije toga pozlatili sebe, rodbinu, potplatili sustav, iz "sigurnosnih razloga" izolira ih se u luksuznije ćelije i tome slično. Ukratko, jednom kad si gore, samo te neka boleština može nagristi, u društvenom si smislu zaštićen ko sveta krava.Zašto sve ovo pišem? Pa zato što pratim hrvatske forume i diskusije i vijesti i osjećam da su u izmučenim ljudima misli već krvoločne, a tijela zamrla i poslušna. Ta razlika energija uzrokovat će po mojoj maloj teoriji energija i spojenih posuda mnogo buke, vike, nasilja, mlaćenja žena i djece, obračuna pred kafićima i sličnih svinjarija. Nema šanse da se ova tenzija i ova apsolutna nemoć da se tenzija isprazni ne očituju ili kroz bolest ili kroz golo nasilje na nižim razinama.Jedan kolektiv nacionalno zatucanih naivaca i pokojeg idealista, mafijaša poteklih iz rodovskog uređenja (čak i predfeudalnog), dijela nepoštenog svećenstva, sofisticiranije međunarodne mreže tajkuna, trgovaca oružjem i sličnih, te najgoreg šljama obavještajnog nasljeđenog iz Jugoslavije, taj kolektiv ima čak i stranku koja ga zastupa u tzv. igri demokracije. U mnogim zemljama takva bi stranka bila minoran čimbenik, vjerojatno i pod prismotrom policije i pravosuđa.Na nesreću, u zemljama poput Hrvatske, Kazahstana, Srbije i sličnih takve stranke popnu se na vlast, a evo u Hrvatskoj i po drugi ili treći put omogućuju tom pitoresknom zločinačkom kolektivu da gotovo uništi zemlju koju je po vlastitom uvjerenju spasio iz mraka raspadajuće Jugoslavije. Ne treba tu masona, iluminata, CIA-e ili koječega, dovoljni su domaći čobani koji glume demokrate s figom i nožem u džepu. Hrvatski nadrealizam ovih je dana postao umjetnički još savršeniji.Izbor Hloverke Novak Srzić, nalik tvrdom đonu od svinjske kože koji herojski trpi svaku pljuvačku s ceste jer poput neurotičnog pudla voli da ga gazi ogljivičena politička noga, pa onda potresni govor ministra narodnog zdravlja u Lici... slične poslastice... to je gotovo nevjerojatno pratiti i mislim da je izvor velike brige za Maticu hrvatsku i urednike njenih antologijskih pregleda hrvatske književnosti. Ništa, ništa u našoj literaturi ne može se mjeriti sa snagom ovih nakaznih performansa od kojih bi i Salvadoru Daliju otpali brkovi ili bi mu se zasukali na drugu stranu. A narodu je tijelo svezano.Na sreću, nismo igrali nogometno prvenstvo jer bi to vlastodršci bili iskoristili da skrenu pažnju umornih. Ovako, sve je manje više jasno. Hobotnica nas je bacila na koljena. I dok pravu hobotnicu hvatamo, čistimo, lupamo, ledimo, kuhamo i pečemo, jedemo i zaboravljamo, s ovom neće biti lako. Hrvatska je dotakla dno. Ukratko, još se jednom nalazimo na prekretnici: ako se zločinačkom timu ne počnu barem u jalovo-izbornom kvazidemokratkom smislu kotrljati glave našim ulicama, ako glasači ili (ne smijem reći tko) ne odreagiraju na ovu tihu diktaturu i slom, na ovaj tihi tuđmanizam bez starog operetnog generalissimusa, ali s mnogo falangista, kome ova smijurija treba? Ne, hvala.