Božićni domjenak hrvatskog poduzeća

U to vrijeme godišćaaaa, ruku na srce, idealno je doba za uzet paru. To znaju svi - trgovački centri, frizeri, tamburaši, marketinške agencije, uzgajivači peradi.. u doba Božića tamani se sve redom, od neonskih Marija, do lopti za plažu. A nama voditelji(ca)ma i estradnjacima niknula je zlatna sisa - Božićni domjenci. Prilika je to da se vaše preduzeće pokaže u punom repatičkom sjaju. Nije beg cicija, već Djed Mraz. A mi smo ovdje da razveselimo Djedicu i natjeramo ga da pleše po stolu. Prijateljica mi radi u jednoj od klasičnih hrvatskih tvrtki, sto pedeset zaposlenih, tete u vunenim suknjama, stričeki u sivom, redovito tetama nadređeni, glasni uredski šaljivdžije, zeleni fikus u svakoj kancelariji, sve ko u priručniku modernog hrvatskog poslovanja. Kurčubić, Jataganac i Koka, samo s Windows XP-om. Firma ima i šefa, Zdravka (ime izmišljeno, da ga ne tražite). Zdravko je već sjedokosi debeljko, malo spor u poslu i komunikaciji, al inače izvrstan. Ne bi inače dogurao do položaja odmah ispod predsjednika Uprave, a to mu je ovog ljeta nenadano uspjelo. Svi su bili u čudu, kaže Tinka, frendica, al nek mu je pred penziju, bitno da ga se riješila iz svog ureda. Dobrodušan je Zdravko, al je malo naporan i prepričava proste viceve s interneta uz obavezno ponavljanje zadnje rečenice. Novi šef organizira Božični domjenak za cijelo poduzeće i cijenjene klijente. Do sad se to radilo „indoors". Uposlenici bi donijeli viškove iz vlastite špajze, svaki ured bi sve što sabere puknuo na metalne tacne i dan prije Badnjaka krotko bi izjeli karitativnu marendu, eventualno cirkulirajući između ureda i razmjenjujući dobra. U 5 bi se tacne oprale, ostaci strpali u frižider i osoblje veselo odjurilo kućama, bez neke želje za nastavkom korporativnog druženja. Tom će se od ove godine stat na kraj.Zdravko pokreće inicijativu dostojanstvenog obilježavanja kraja poslovne godine, prve u njegovom mandatu. To je poklon firme svim zaposlenima i prilika da se u neformalnoj atmosferi opuste i kolektivno zabave. Oformio šef odbor za organizaciju božične priredbe, tj. odbor za provođenje šefovih odluka o organizaciji božične priredbe. Između ostalih pozove on tako svoju bivšu uredsku cimericu Tinku, te dvojicu mlađih prikana iz marketinga. Tinka pristane, na taj usrani parti će ionako morat doć, a na poslu će je manje tlačit tih par dana.Rezerviraju oni tako salu za vjenčanja, 300 gladnih duša se očekuje. Od programa Zdravko je osmislio slijedeće: govor predsjednika uprave, govor Zdravka samog, prikazivanje napetog promotivnog filmića o kompaniji, tombola/nagradna igra (uglavnom majce i šalice s printom Firme) te naravno nastup prigodnog glazbenog sastava. U igri su mu Škoro i Jasmin Stavros. Tinka se isprva pobunila i zaprijetila obrednim harakirijem, al vrlo brzo je odustala. Ispitala je javno mijenje - većini je ionako Škoro prvi izbor, njih par mlađih rokerskijeg profila oduvijek su u defenzivi. Pokriju se ušima (i uši), odrade svoje i odu doma. I oni trpe Narodni radio, Tinka se u svom uredu uspjela izborit bar za Otvoreni. Škoro ispo preskup, Stavros ne može, pa je gazda uposlio neke tamburaše iz svog kraja, dečki navodno više Škoro od samog Škore. Mašina se zahuktala, prasac naručio, sala rezervirala, al ko će hendlat s tim zabavno-edukativnim programom? Treba im hitno voditelj predstave. Voditeljica, naravno, to je poso za ženske. Mora bit neko poznat, neko s televizije, objašnjava Zdravko, kad već bend nije neka faca iz emisije Lijepom našom. Kog bi vi htjeli?, pita svoj organizacijski tim. Vi ste mlađi, ne pratim ja te nove snajke..al nek je neka.. da dobro izgleda.Pa.. mi bi Nikolinu Pišek - odgovori sramežljivo novi pitomac kompanije.Pokazali sliku šefu, šefu oči zaiskrile, prošlo. Broj nabavljen preko pustih veza, akcija. Nakon natezanja koji će od dvojice pjetlića zvat zamamnu tv zvijezdu, jedan se napokon okuražio. Pola kata se diglo na noge, zove se Pišekica, ko da se s Titom dogovara. Svi utihnuli, skupili se oko mobitela, niko ne diše. Sve mi to Tinka prepričava, a ja vama.Neće Nikolina. Odjeb je lansiran. Kaže putuje u to vrijeme, roni, kiti bor, uglavnom ništa od nje. Šta sad? Vrijeme curi, ovog su se zadnjeg sjetili. Renata Sopek? Mia Kovačić? Il ozbiljnija varijanta, Barabara Kolar?Pa dajte uzmite Idu Prester, to mi je frendica, neće nas odrat - sugerira hrabro Tinka. Prisutni zaposlenici Firme se zgledavaju.. Jel to ona mala s pederske parade? - pita sumnjičavo striček, sektor prodaja. Ta ti je neka luda, nije mi ona za to.. Ma znam je ja iz Piramide, baš je bila slatka, mi smo svi doma navijali za nju - obrani me jedna od teta.I tako povuci, potegni, eto ti mene na svečanom domjenku Firme. Kotlovina i krmenatli na lijevo, kulen, masline s paprikom i francuska salata na desno, u sredini pozornica i na njoj mala s pederske parade. Obukla se kako priliči zgodi, upozorila me Tinka da ne talasam, crne štrample, štikle i maslinasto zelena haljina s dekolteom. Bog me ne bi prepozno. „Dame i gospodo, cijenjeni uzvanici, prije svega želim vam se zahvaliti na dolasku u ime našeg domaćina, Tvrtke. Također se zahvaljujem što ste ovu večer odlučili provesti s nama, radovati se Božiču i zato vam želim izraziti dobrodošlicu i ugodno opušteno druženje. Za vrhunsku zabavu i plesnu atmosferu zaduženi su članovi tamburaškog sastava „Bekrije" koji će vas dići na noge malo kasnije. A sada bih zamolila da mi se na pozornici pridruži direktor Firme Zdravko. Pozdravimo gospodina Zdravka jednim gromkim aplauzom!"Kupljene usne miču se automatikom, a zaposlenici, dobavljači i partneri u finim kariranim košuljama i svilenim suknjama polako i nerado odvajaju se od švedskog stola i skupljaju ispred pozornice.